Država će se morati dogovoriti s bankama oko konačnog rješenja konverzije kredita iz švicarskih franaka u eure ako želi izbjeći ogromne troškove koje bi Hrvatska, ali i banke koje se odluče na tužbu, mogla imati ako taj postupak završi na nekom arbitražnom sudu, neovisno bio on u Washingtonu ili u Europi.

Zaključak je to dvaju domaćih ekonomista - Damira Novotnyja i Luke Brkića.

Nakon provedbe zakona kojim je riješen problem za 53 tisuće dužnika u Hrvatskoj ostale su posljedice o kojima se očito nije dovoljno vodilo računa, a poslovne banke sigurno će ih nastojati iskoristiti. Osam banaka koje su imale kreditne aranžmane vezane uz franak nezadovoljno je zakonom o konverziji, čija je provedba, tvrde banke, svaljena isključivo na njih. Europska komisija je u lipnju ove godine upozorila Hrvatsku zbog zakona o konverziji smatrajući da je taj zakon sav trošak konverzije prebacio na banke i da retroaktivna primjena ugrožava načelo pravne sigurnosti.

U više navrata iznošena je procjena da ukupni trošak konverzije iznosi oko osam milijardi kuna ili oko milijardu eura. Bivši ministar financija Boris Lalovac (SDP), u čijem je mandatu to ministarstvo izradilo prijedlog zakona, koji je u Saboru usvojen jednoglasno, ističe da su korisnici kredita u francima izjednačeni s korisnicima kredita vezanih uz euro. Lalovac napominje kako su dužnici nosili rizik kamate, tečaja, pada vrijednosti nekretnina, 60 posto veće rate kredita, a nakon deset godina otplate glavnica bila im je veća za 30 posto. On napominje kako je Vlada imala pravo štititi građane u slučaju takvog poremećaja, podsjećajući kako su europski sudovi u sličnim slučajevima presuđivali u korist građana.

No na stranu svi pravni i moralni razlozi koji su išli u prilog potrebi provedbe konverzije kredita - koji su, valja to napomenuti, poslovnim bankama u određenom vremenu omogućili stjecanje ogromne dobiti na rastu tečaja franka i istodobnom podizanju kamatnih stopa na kredite vezane uz franak - postoji bojazan da su u donošenju zakona o konverziji učinjeni pravni propusti.

Iz EU-a su upozorili kako je tu Hrvatska učinila nekoliko propusta. U prvom redu zakon se primjenjivao retroaktivno. Nadalje, pravo na konverziju nije uzimalo u obzir socijalne kriterije za dužnike te su izjednačeni građani koji su tim kreditom kupili jedinu nekretninu i oni koji su kreditima u francima financirali investicije u, primjerice, gradnju apartmana, koje su im donosile dobit. Također je prigovor da donošenju zakona nije prethodila analiza njegova učinka, kao ni sporazum s bankama.

- U Poljskoj su se akteri nagodili tako da su, pojednostavljeno rečeno, trećinu troška konverzije kredita u francima snosili kreditoprimci, trećinu banke, a trećinu država poreznim olakšicama bankama. U Hrvatskoj je sav teret pao na banke, koje su zbog toga iskazale gubitke i prenijele taj trošak na državu, odnosno porezne obveznike, jer nisu platile porez na dobit, ali i na štediše, jer su banke snizile kamatne stope na štednju - navodi Damir Novotny.

On kaže kako će za porezne obveznike u Hrvatskoj biti negativnih posljedica zbog provedbe zakona o konverziji.

- Vjerojatno će sve završiti kompromisom ili nagodbom države i banaka, a nagodba će značiti, pretpostavljam, da dio tog troška ipak preuzima država. Bez obzira na to hoće li se i gdje voditi arbitražni postupak, u Washingtonu ili u Europskoj uniji - stava je Novotny.

I Luka Brkić na Novoj TV kazao je kako se nada da će između države i banaka doći do dogovora. On je uvjeren da u cijeloj priči u slučaju franak “nema nevinih”, misleći pri tome na sve aktere - regulatora - HNB, Vladu, koja je zakon predložila parlamentu, parlament, koji je donio zakon, i, naposljetku, ljude koji su uzimali te zajmove.

Brkić napominje kako bi u izbjegavanju pravnih postupaka banaka protiv države i arbitraže država trebala pokazati dobru volju konkretnim potezima. Naveo je kako postoji mnogo mogućnosti da država preuzme dio odgovornosti, poput određenih poreznih olakšica ili složenih operacija s državnim obveznicama.