Nedavno je za jednog javnog nastupa Darko Knežević, potpredsjednik Hrvatske obrtničke komore i prvi među obrtnicima u Osječko-baranjskoj županiji najavio kako se može očekivati porast plaća u obrtničkim zanimanjima.

Naime, u situaciji kada kvalitetni kadrovi odlaze u zapadne zemlje, na domaćem tržištu kao posljedica toga je povećana potražnja za dobrim radnicima. A to se dakle po receptu ponude/potražnje može riješiti samo na način da se radnike zadrži povećanjem plaća.

Uostalom već ranije smo u našem listu pisali kako je jedan od glavnih razloga sve masovnijeg odlaska radnika iz Hrvatske, a posebice iz Slavonije, to što radnici zaslužuju za svoj kvalitetno obavljeni rad biti bolje plaćeni od strane poslodavaca. Posebice privatnika.

- Niska prosječna plaća dovela je do egzodusa i to mora postati jasno poslodavcima - upozorava Zoran Kovačević, predsjednik HGK Županijske komore Osijek.

A kolika je razlika između plaća radnika i menadžera?

Do preciznih podataka relativno je teško doći, jer ih više nitko javno ne objavljuje, ni službena državna statistika, niti su o tome voljni razgovarati i u udrugama poslodavaca.

Javno su tako jedino mjerljivi postali podaci koje je objavilo Hrvatsko udruženje menadžera i poduzetnika (CROMA). Prosječna plaća za 20 tisuća hrvatskih menadžera, prema njihovim podacima iznosi 12 tisuća kuna. Niži menadžment zarađuje oko osam tisuća mjesečno, no ima i CEO-ova (najviše rangiranih izvršnih direktora unutar tvrtke), uglavnom u stranim kompanijama, s plaćama od 50 do 200 tisuća kuna. Prosječna plaća u Hrvatskoj iznosi 5720 kuna, no valja znati kako je više radnika koji primaju plaću koja je niža od prosjeka nego što je onih koji primaju veću plaću od prosjeka. Iz ovog je jasno kako je raspon plaće top-hrvatskih menadžera i radničkog prosjeka doseže i do 130 posto.

Nakon top-menadžera, najplaćeniji su radnici u sektorima tehnologije i razvoja (80 posto iznad prosjeka), ljudskih potencijala te informacijskih tehnologija (30 posto iznad prosjeka). S druge strane nije nepoznato kako najmanje prosječne plaće imaju radnici u tekstilnoj i kožnoj industriji (43 posto ispod prosjeka), pomoćnim zanimanjima (39 posto ispod prosjeka) i radnici u uslužnim djelatnostima (35 posto ispod prosjeka).

I dok su neki analitičari skloni ovaj raspon objašnjavati time što je važno platiti odgovornost i rizik koji menadžer preuzima, ima i onih kojima je stalo i voditi računa o socijalnim okolnostima. Tako za Mladena Vedriša nije najvažnije to koliko je puta najviša plaća u državi viša od najniže, nego koliko te najniže radničke plaće iznose i može li se od njih živjeti.

- Sve češća je pojava da se na odlazak u inozemstvo odlučuju i oni radnici iz obitelji gdje su zaposlena oba supružnika, jer im se vani u struci nudi veća plaća nego što je imaju ovdje - upozorava naposljetku Kovačević.

A da je tome doista tako jasno je već po tome što, gledano prema županijama, najniže plaće u četvrtom kvartalu 2015. zabilježene su (ponovno!) u Slavoniji, u Virovitičko-podravskoj županiji i Brodsko-posavskoj županiji - 20 posto niže od hrvatskog prosjeka.