U Hrvatskoj ima oko 450.000 goveda i svako od njih potencijalno je ugroženo od bolesti kvrgave kože koja prijeti hrvatskim farmama, a naročito su ugrožene Slavonija i Baranja, što zbog gustoće govedarskih farmi, što zbog velikog broja insekata, osobito komaraca, koji prenose virus.

Izjavio je to Ivan Pešo, dr. vet. med., stalni sudski vještak, i pojasnio kako je ta bolest kvrgave kože (Exanthema nodularis bovis lat., Lumpy skin disease eng., hautknotenkrankheit njem.) učestalija tijekom vrućih ljetnih mjeseci, kišnih i vlažnih godišnjih doba, i to u nizinskim područjima uzduž vodenih tokova i poplavnih područja.

“Takvi uvjeti uvelike pridonose i rezultiraju biološkom eksplozijom insekata, koji nesumnjivo imaju veoma važnu epidemiološku-epizotiološki ulogu u njezinu širenju. Učestalost bolesti smanjuje se tijekom sušnih razdoblja. Širenju zaraze pridonosi promet kliničkih bolesnih ili inaparentno inficiranih životinja. S obzirom na tako rigorozne mjere koje se moraju poduzeti u slučaju pojave bolesti, jasno je da bi ekonomske štete mogle biti goleme”, kaže dr. vet. Pešo.

Bolest kvrgave lože (BKK) virusna je zarazna bolest od koje obolijevaju samo goveda, a uglavnom se javlja u Africi. Virusov prirodni nositelj (domaćin) je govedo.

“Ova bolest nije nova, ali njena pojavnost u našem susjedstvu jest. Bolest je došla s istoka - iz Turske, gdje je prvi put zamijećena 2013. godine i vrlo brzo i nezaustavljivo napreduje prema ostatku Europe. Unatoč drastičnim mjerama uvedenima u Grčkoj u pokušaju zaustavljanja širenja BKK-a, bolest se ipak pojavila na tri govedarske farme u Bugarskoj 14. travnja ove godine, potom osam dana kasnije u Makedoniji, a već 8. lipnja prvi slučajevi zabilježeni su i u nama susjednoj Srbiji i na Kosovu. Bolest ne treba zabrinjavati ljude, ona nije zoonoza (bolesti koje se prenose sa životinje na čovjeka). Bolest je prvi put uočena, registrirana i opisana još davne 1929. u Zambiji (ondašnja Sjeverna Rodezije, zatim na Madagaskaru i u Bocvani), a nazvana je 'pseudo-urticaria'. Bolest je u nekoliko navrata 1940. i 1943. harala te je i opisana u Južnoj Africi pod imenom 'Ngamiland cattle disease'. Životinje koje prebole i oporave se nakon prirodne infekcije stječu imunitet koji može trajati pet godina”, kaže dr. Pešo i navodi kako se ne zna još posve točno tko je prirodni spremnik (rezervoar) virusa; možda žirafa, afrička antilopa ili bivol.

Bolest može potrajati dugo, ponekad i mjesecima, a za potpuni oporavak bolesne životinje potrebno je razdoblje od 6 mjeseci do 2 godine. Pomor od bolesti varira od 3 do 85 % i ovisi o postojanju izvora infekcije, broju i vrsti insekata koji prenose bolest te o primljivosti goveda na tom području za bolest. Dr. Pešo dodaje kako je moguće i liječenje bolesnih životinja primjenom antibiotika i sulfonamida lokalno zbog sprječavanja sekundarnih bakterijskih infekcija. ”Bolest se nakon prividnog izlječenja ponovno može pojaviti, tako da se liječenje ne provodi. Bolesna grla i sva ostala grla u stočnim stadima usmrćuju se, tj. sva goveda na gospodarstvu na kojem je potvrđena zaraza-bolest kvrgave kože moraju se bez odgađanja prema uputama usmrtiti na licu mjesta bez odugovlačenja, a sve usmrćene i uginule životinje neškodljivo se zbrinjavaju zakapanjem unutar farme ili eventualno u iznimnim slučajevima spaljuju”, kaže dr. Pešo.

Dodaje i da preventivno cijepljenje u EU-u nije dopušteno te da zvuči pomalo apsurdno da je dopušteno tek u iznimnim slučajevima, kada se bolest počne naglo širiti ili kada, kao što je to već slučaj u Turskoj, poprimi endemski karakter. Zbog naglog širenja te zarazne tropske bolesti trenutno je dopušteno preventivno cijepljenje goveda u Grčkoj, Bugarskoj, Makedoniji, Kosovu i Srbiji. Kako u Hrvatskoj još nema zabilježenih slučajeva BKK-a, preventivno cijepljenje nije dopušteno, a to je, zaključuje dr. vet. Pešo, jedna od najboljih profilaktičkih mjera u sprječavanju te bolesti.