GRANICE - U naselju Granica, pokraj Našica, u trošnoj kućici živi skromna 74-godišnja starica Vjekoslava Digula - Slava. Baku Slavicu život nije mazio, a siromaštvo i neimaština pratili su je kroz cijeli život. Nije se udavala i nakon smrti roditelja ostala je sama živjeti u kućici bez struje, udaljenoj dvjestotinjak metara od ceste u selu. Do njezine kućice, koja se jedva uočava s asfaltirane ceste, stiže se poljskim putom, uz koji se s jedne strane proteže polje kukuruza, a s druge strane strnište. Slutila sam da nije jednostavno pronaći staricu, pa sam pozvala bivšu predsjednicu Mjesnog odbora Granice Slavicu Keglević da mi bude u društvu i naša avantura je počela. Slavica i njezin suprug Anđelko uskaču kada baki Slavi treba nešto pomoći. Kada smo se razrovanim prašnjavim poljski putom spuštale prema baki Slavi, ona je baš gurala drvena kolica sa snopom sijena.

- Dela sam baš na tačke sijeno kaj sam pokosila. No bum sad malo stala, da se malo odmorim i ispropovedam s vama. O, baš ste me razveselile. Pazite, tu su vile da ne stanete na njih – upozorava nas starica. Baka nam je počela pričati svoju biografiju, a onda je stala i rekla da idemo za njom. Prvo nam je pokazala kućicu u kojoj smo u nevjerici gledali peć koju je, kaže sama sazidala. U toj kućici također bez struje, prespava brat iz Kutine, koji je s vremena na vrijeme obiđe. A onda smo krenuli u razgledavanje njezine kućice i imanja te opet ostali zatečeni besprijekornim vrtom u kojem nema čega nema. Gredice s povrćem su uredne, a njihova bi se izgleda posramile i mnogo mlađe žene.

- Imam graha, paradajza, paprike, krastavaca, graška, mahuna, mrkve, tikvica, krumpira, kupusa…Ma, sve što treba biti u bašči. Volim raditi na zemlji. A i nemam što drugo raditi. To je moje veselje – istaknula je starica.

A u zapuštenoj roditeljskoj kućici zidovi premazani vapnom su popucali od vlage, a trošni krov se urušava. Strop je sastavljen od drvenih poprečnih greda, a na podu je nabijena zemlja ilovača. Život starice odvija se u tri prostorije, koje je pretvorila u višenamjenski karakter te služe i kao kuhinja, i spavaća soba i smočnica. Sanitarni čvor nalazi se u dvorištu, a pitku vodu ima iz bunara. U dvorištu se nalazi kokošinjac u kojem baka drži 16 kokoši koje daju jaja kojima baka ostvaruje kakav-takav prihod, uz socijalnu pomoć koju prima. Namirnice nabavlja u pokretnoj trgovini koja dolazi jednom tjedno u selo. Iako živi sama, ne osjeća samoću. S njom je stalno pas, a povremeno je obilaze i najbliži mještani.

Na pitanje bi li nešto htjela mijenjati u svom životu, bez razmišljanja kaže da je ovo njezin život. Prihvatila je takav život i ne žali se.

- Jako sam zadovoljna i ne treba mi ništa. Nikakvih želja nemam i snalazim se sama. Idem spat čim se smrači, a dižem se sa suncem. Ničega me nije strah. Radim kaj hoću. Meni je ovak dobro i samo da ne bu gore. A dobro mi je jer se molim svaki dan i moj život je u Božjim rukama - rekla nam je jasno te dodala da su je neki dan posjetile žene iz Crvenog križa Našice.

- Tri jastuka i deku su mi donijele. Fino sam to složila u sobu - kaže baka te otkriva da najviše voli ići u crkvu i pjevati na misama. Bakinu pjevačku vještinu hvali i Slavica Keglević i kaže da je redovita na misama.