Iako je uvijek ljepše pogledati nešto novo (i potencijalno dobro ili izvrsno!), nije loše ni kada vam se ponovno pruži prigoda pogledati provjereno sjajnu predstavu kakva je “Ja, tata”, a koju su posjetitelji Osječkog ljeta kulture s veseljem pogledali umjesto najavljenih, ali zbog bolesti otkazanih “Disco svinja”. U pitanju su predstave istog teatra – EXIT. Tekst Bjarnija Haukura Thorssona zajednički su prilagodili Roman Šušković-Stipanović i glavni i jedini glumac Rakan Rushaidat (za ovo umjetničko ostvarenje nagrađen i na Festivalu glumca i na Danima satire). Osječanima je poznato i da je predstavu režirao Boris Kovačević.

Iako je ista predstava na istoj manifestaciji gostovala prije dvije godine, zanimanje Slavonaca nije jenjalo. Dapače. Glavni glumac ne krije zadovoljstvo, a kaže da se i mnogo toga promijenilo.

- Prvo smo potpisali ugovor za autorska prava na tri godine i samo za Hrvatsku, misleći da je to dovoljno, no nakon godinu dana stanke ugovor smo produžili na još tri godine. I dobar je to potez bio – kaže Rakan. Zanimanje publike ne smanjuje se ni u matičnom Teatru EXIT, ali ni izvan njega, pa tako ni u Osijeku.

Gledališta su uvijek puna, a među gledateljima je mnogo onih koji se vraćaju i ponovno gledaju predstavu. Dolaze i nove generacije, novi roditelji novih beba, pa predstava i dalje intenzivno živi, dodaje Rakan. Tajna uspjeha, uvjeren je on, u činjenici je da su izvorni tekst, koji je zbir iskustava koja prolaze svi očevi, začinili svojim osobnim.

- Unijeli smo u predstavu i Romanova iskustva, ali i moja jer je meni u tijeku proba supruga bila trudna i rodila. Srećom je autor teksta pristao na promjene i prilagodbe, rekavši kako smo mi Hrvati malo 'grublji' od njih Islanđana. Pogledao je našu predstavu i rekao da mu je ovo jedna od boljih – dodaje kroz smijeh Rakan. Iskustvo s predstavom i očinstvom i autor Thorsson potaknuli su mnoge glumce na zapisivanje crtica iz života iz čega su se izrodile mnoge sjajne predstave, za što su dobri primjeri – napominje Rushaidat – Rene Medvešek, Zijah Sokolović. On za sada još uvijek samo promišlja.

- Tekst je važniji kod filma jer ako scenarij nije dobar, ne će sigurno ni film, dok je u kazalištu taj omjer nešto bolji u korist predstave zbog činjenice da je u igri glumac, živ čovjek, pa je time i energija drukčija i proces. Unese li glumac svoju dobru energiju, čak i prosječan tekst može biti sjajna predstava – komentira Rakan pitanje jesu li već na prvom čitanju teksta “nanjušili” ovako dobru predstavu.

“Invisible Time” Melite Spahić Bezjak i Ane Horvat, osebujno djelo na razmeđu koncerta i plesa gostovalo je na OLJK-u u selekciji i organizaciji Plesne mreže Hrvatske i to u amfiteatru Eurodoma. Riječ je o jednoj od ponajboljih domaćih plesnih predstava u posljednje vrijeme, nastaloj prema narudžbi Muzičkoga bijenala Zagreb.

“Invisible Time” djelo je za plesača, udaraljkašicu i elektroniku. Simultani je to proces skladanja i koreografiranja u kojem je glazba sastavni dio plesa i obrnuto, a kritičari predstavu opisuju kao neobično zanimljiv i živ spoj glazbe i plesa, naglašene likovnosti i zanimljive kompozicijske strukture, osebujnu zvučnu sliku, napete, pomalo tajanstvene atmosfere - ističu autorice.

Uz koreografkinju Melitu Spahić Bezjak i skladateljicu Anu Horvat, u projektu sudjeluju udaraljkašica Kaja Farszky i plesač Zvonimir Kvesić.

Subota je bila rezervirana za književnost i glazbu. Književna večer sa psom, na kojoj je ravnateljica GISKO-a i sama nagrađivana autorica i obožavateljica četveronožaca, Dubravka Pađen-Farkaš ugostila Rujanu Jeger. U proširenom se dvorištu GISKO-a, prostoru za koji rijetki Osječani znaju da postoji, okupilo više od stotinu Osječana, od kojih je većina došla u društvu svojih dlakavih, lajavih i vjernih ljubimaca.

Rujana Jeger odrastala je u slobodoumnom, intelektualnom ozračju. Sa sedam je godina znala napamet gotovo cijeli repertoar Beatlesa, potom je sanjala o karijeri veterinarke, zatim glumice ili pjevačice... što se dalje događalo u životu ove uistinu zanimljive osobe te kako je postala jedna od cjenjenijih književnica naših prostora mogli su saznati svi koji su došli na promociju njezine knjige “Bez dlake na jeziku” prodstavljene u subotu navečer u sklopu OLJK-a.

Nakon toga u dvorištu je Rektorata bilo vrijeme za džez, uz nastup Lassea Lindgrena na trubi. Na programu su bila djela Maynarda Fergusona i ABBA-e. Švedski trubač i multiinstrumentalist Lasse Lindgren u europskim džez-krugovima sinonim je za veliku sviračku energiju, zavidno umijeće vladanja instrumentom, sjajnog bandleadera. Na koncertu u Tvrđi pridružio im se i osječki glazbenik Davor Dedić.