Službeni podatak Hrvatskog zavoda za zapošljavanje – Područnog ureda Vukovar jest da je u gradu Vukovaru u ovom trenutku bez posla 2068 osoba. No, broj nezaposlenih smanjen je u proteklih godinu dana za nešto više od 20 posto, kaže predstojnica vukovarskog HZZ-a Jasna Kolar.

Očekuje se nastavak takvoga trenda jer je počelo sezonsko zapošljavanje. Prošle godine, primjerice, oko 1000 vukovarskih radnika bilo je angažirano u sezoni.

Valja reći i da je dvije godine ranije brojka Vukovaraca na burzi rada premašivala i 3000, no u gradu na Dunavu znaju reći da nije baš sve onako kako pokazuje statistika. Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava ne misli da je toliki pad broja nezaposlenih isključivo posljedica zapošljavanja Vukovaraca.

– Nalazimo se u apsurdnoj situaciji koja je posljedica niza godina u kojima su propadali proizvodni pogoni i zatvarana radna mjesta. Uspjeli smo preokrenuti taj negativan trend, ali statistika je varljiva. Taj 20-postotni pad nezaposlenosti je takav po metodi izračuna koju koristi HZZ, ali tu se ne vide ljudi koji su brisani iz evidencije, ili koji su otišli u inozemstvo. Tu brojku nije povuklo tržište rada – drži Penava.

Dodaje da u Vukovaru postoji tendencija otvaranja radnih mjesta, ali nema kvalificiranog kadra ili ljudi nisu zadovoljni visinom primanja.

– Konačno smo izašli iz faze kada je isključivi krivac nedostatak radnih mjesta – smatra Penava te podsjeća da su u Vukovaru plaće 30-ak posto manje od državnog prosjeka. Nesužbeno, iz Vukovara je u zemlje EU-a otišlo 200-tinjak osoba. “Sramota je da ima radnih mjesta, a mi ih ne popunjavamo. Ne bih podlijegao predrasudama i ponavljao stereotipe o tome da ima onih koji ne žele raditi, nego radije vole biti na socijalnoj skrbi. Ima tu svega...”, navodi Penava.

Reći da i razumije, i ne osuđuje, mlade da plaću od 3000 kuna smatraju nedostatnom za život. Ističe i da je unazad dvije godine u Vukovaru otvoreno pet tvrtki i u njima 300-tinjak radnih mjesta u proizvodnji, dok se brojka zaposlenih, uzmu li se u obzir i gradski poticaji obrtnicima i poduzetnicima penje na, tvrdi Penava, do 450.

– Optimističan sam. Imamo projekt s kojim idemo prema Vladi RH, a riječ je o talijanskoj grupaciji koja je uputila pismo namjere vezano uz pogon u drvnoj industriji (parket, peleti) na području Vukovara. Riječ je o 200 do 300 radnih mjesta, a s pratećim djelatnostima i do 500. Riječ je o grupaciji, dodaje, koja ima 15 tvrtki u Europi i izvozi po cijelom svijetu, a za “ulazak” u Vukovar traže jamstvo za potrebnu sirovinu.

Na širem vukovarskom području najviše je bez posla prodavača, čistačica, ekonomskih službenika, radnika visokogradnje, kuhara, pomoćnih izrađivača obuće, vrtlarskih, vinogradarskih i poljoprivrednih radnika, šivača, komercijalnih i administrativnih službenika... Istovremeno, poslodavci najviše iskazuju potrebu za radnicima za pomoć u kući, konobarima i prodavačima, njegovateljima starijih i nemoćnih, stolarima i tesarima, zidarima, čistačicama, kuharima, medicinskim sestrama...

– Znam za tvrtku koja duže vremena traži kadar tehničkih zanimanja, elektroničare, električare, zavarivače, strojobravare, tokare, i ne može ih naći. Druge tvrtke traže vozače kamiona i autobusa i da se nitko ne javlja godinama, kao i za automehaničare i autoelektričare. Postoji i manjak ljudi za sezonske poslove. S druge strane, medicinske sestre iz Vukovara odlaze u inozemstvo. Kontinuirano nedostaje kadra – kaže Penava.

Tvrtka Vukovaršped d.o.o. ima, prema riječima vlasnika Antuna Čuliga, izrazito velik problem s kadrom za održavanje vozila i teretni promet.

– Sav kadar koji vrijedi otišao je u Austriju ili Njemačku, jer je tamo veća zarada. Ima tog kadra nešto na burzi koji ili ne žele raditi taj posao ili smatraju da je ovdje slabo plaćen – kazuje Čulig, dodajući da je u njegovoj tvrtki prosječna plaća za mehaničara 4000 kuna neto, a za vozača 5500 – 6000 kuna.

Plaće su takve, objašnjava, jer je u Hrvatskoj niska ekonomska cijena prijevoza roba.

– Naša tvrtka postoji 22 godine i nikad nisu kasnile plaće, imamo 38 zaposlenih. Dobijemo mi vozače, ali se smjenjuju svaka 2-3 mjeseca, jer ranije nisu radili taj posao pa probaju – kaže i dodaje da su, prema kvoti RH, zaposlili jednog vozača iz Srbije. Zaposlenih imaju i iz Osijeka, Valpova, Baranje..., najmanje ih je iz Vukovara.

U sličnoj situaciji je i Hotel Lav, jedini u Vukovaru s četiri zvjezdice. “Imamo veliki problem s pronalaženjem radnika već 11 godina, odnosno otkako je hotel otvoren. Trenutačno tražimo šefa kuhinje, kuhara, dva konobara, voditelja recepcije, dvije spremačice. Ne možemo ih pronaći. Neki odu jer nije lako raditi u takvom hotelu, šef kuhinje nam je otišao za Norvešku raditi u tvornicu cipela. Nema u Vukovaru radne snage, a poslodavcu je preskupo plaćati radnike koji putuju iz dalje okolice. Vukovar je manje atraktivan za rad nego more, iako smatram, da to nužno nije tako – kazuje Vinko Mijok, čija je obitelj vlasnik hotela.