Luki Lukiću, desetljećima zanemarivanom velikanu slavonske i hrvatske etnologije, etnomuzikologije i folklorisike, s više događanja pod nazivom Lukićevim stopama, u Slavonskom Brodu, Brodskom Varošu i Klakaru obilježeno je 140 godina od rođenja i 60 godina od smrti ovog učitelja, etnografa i melografa. Iako se istoimena manifestacija lokalno u rodnom Varošu održava više od deset godina, znanstveno se Lukiću do sada nije pristupilo - ističe dr. Jakša Primorac. Navodi kako je Lukić bio multitalentiran, skroman i marljiv. Zapisao je tisuće notnih zapisa, narodnih pjesama. Zapisivao je od djetinjstva do zadnjeg otkucaja srca, punih 60 godina.

Najzaslužniji za pokretanje istraživanja o Lukiću je lokalni povjesničar Mato Blaževac Pajkov iz Donje Bebrine, ujedno i autor knjige “Narodni život i običaji župe Klakar u spisima Luke Lukića”.

- Uvijek mi je bila želja doći do ljudi koji su važni, a neopravdano anonimni. Kada sam naišao na Lukićeve rukopise, uz pomoć načelnika općine prije 15 je godina pokrenuta inicijativa, realizirana uz stručnu pomoć HAZU-a. Prepisivao sam 4600 stranica rukopisa na lokalnom idiomu, trajalo je više od dvije godine. Nije mi žao jer on je genij, koji je ostavio oko 20 000 rukopisnih stranica vrijedne ostavštine - rekao je Blaževac.

O Lukićevu skupljačkom radu i doprinosu hrvatskoj etnologiji i etnomuzikologiji bilo je riječi u Gradskoj knjižnici u desetak referata. U Varošu, gdje je rođen i umro položen je vijenac na njegovu kuću, a u Klakaru, gdje je učiteljevao 37 godina i napisao najveći dio svog etnološkog opusa, otkrivena je spomen-ploča na školi. Uslijedio je koncert u župnoj crkvi sv. Jakoba, gdje je orguljaš Stjepan Tvrdojević svirao na istim orguljama na kojima je svirao i Lukić, a nastupio je i VS Snaše.

U Klakaru su predstavljene i tri knjige, od kojih su dvije radovi Luke Lukića. Prva, na više od 800 stranica, govori o materijalnoj kulturi Klakara, a druga o folkloristici na više od 900 stranica. Dunja Vanić i Tanja Perić Polonijo priređivačice su knjige pripovjedaka i pjesama na 850 stranica, koje je Luka Lukić prikupio u Klakaru od 1900. do 1937., a predao ih je na čuvanje HAZU-u.

- Riječ je o takvom bogatstvu i raznolikosti da je unatoč velikom trudu - tri godine priprema - bio velik užitak raditi. Posebno smo vodile računa ne ispravljati ono što je zapisao jer je i sam jako pazio na to i da što vjernije prenese govor svojih kazivača. U ovoj je knjizi imao 174 kazivača, pripovijetki, pjesama... Iznimno bogata građa dokazuje da je u Slavoniji bilo epskog pjesništva - rekla je Vanić.

Još se oko 15 tisuća rukopisnih Lukićevih stranica čuva u Osijeku, u HAZU-u, u Muzeju brodskog Posavlja. O promjenama slavonskog sela, kulture u kontekstu modernizacije i sjećanja, govorio je akademik Ivan Cifrić:

- Svi imamo pravo na zaborav, ali i dužnost na sjećanje. Zato HAZU, kao i ovaj skup, posvećuje dužnu pozornost da se tradicijska kultura ostavi u sjećanju i postane izvjesna praksa u smislu njezinih tradicijskih vrijednosti, ne samo materijalne kulture nego i duhovnog odnosa prema sumještanima i cjelokupnoj kulturi.

Među gostima manifestacije bila su i tri unuka Luke Lukića. Ponosni su na djeda, a najstariji Mladen kaže kako ga je dida učio svirati harmonij, no nije uspio.