Usmenom predajom s koljena na koljeno hrvatski je korisnik zdravstvenog sustava dobio informaciju gdje, kada i kako može najbrže obaviti veliki besplatan sistematski pregled i riješiti se vlastitih dugo nagomilavanih frustracija. Gdje? U Objedinjenom hitnom bolničkom prijmu!?

Tvrdi to dr. med. Dragan Maloševac, liječnik u Objedinjenom hitnom bolničkom prijmu Kliničkog bolničkog centra Osijek, koji je o tome vrlo otvoreno pisao i u Liječničkim novinama. “Jučer mi se njih petero ili šestero tijekom 12-satne smjene sjetilo uže i šire rodbine, dvoje mi je prijetilo novinarima i tužbom, a nekoliko je njih ulazilo u naše ambulante pa su nam se poput šerifa s Divljeg zapada unosili u lice i prijetili dignutim kažiprstima požutjelim od nikotina. I nitko od njih NIJE bio hitan pacijent. Doduše, dvoje ih se kasnije došlo ispričati. Odmah nakon završetka sistematskog pregleda koji su obavili u pola dva u noći”, prepričava svoje iskustvo dr. Maloševac.

Ovi bi pacijenti, da je reforma hitne medicine već provedena, nepotreban pregled na Objedinjenom hitnom bolničkom prijmu morali platiti 150 kuna, koliko će, prema najavama, iznositi cijena hitnog bolničkog prijma za one pacijente za koje se utvrdi kako im nije potrebna terapija. Najavio je to u srijedu ministar zdravlja Dario Nakić, najavivši reformu hitne medicine koja će početi u svibnju ove godine. “Cilj je da pacijenti koji su doista hitni budu što prije pregledani, jer se čekanjem ugrožava njihov život”, istaknuo je Nakić.

Prema redovitoj proceduri, pacijenti će se prvo trebati javiti svom liječniku obiteljske medicine ili zavodima za hitnu medicinu. Za dolazak na hitni bolnički prijam pacijenti će uvijek prethodno trebati nazvati broj 194, a zdravstveni djelatnici, liječnici ili educirane medicinske sestre, prema skali pitanja odredit će jesu li oni hitni slučajevi. Ako netko ipak inzistira na tome da ga se pregleda na hitnom bolničkom prijmu, a utvrdi se da mu nije ništa, platit će tih 150 kuna. Ta će naknada iznositi 70 kuna u slučaju kada liječnik takvom pacijentu odredi terapiju ili infuziju.

Dakle, novi je ministar zdravlja odlučio svoj mandat početi upravo reformom hitne medicinske pomoći. Koliko je to važno naglašava i strukovno glasilo Liječničke novine kojima je to tema posljednjeg broja. Autorica teksta Daniela Dujmović Ojvan podsjeća kako je do sada bilo moguće da bilo tko, doslovce s ulice, dođe u hitni bolnički prijam, čime se ugrožavaju ozbiljno bolesni, i zbog čega se u OHBP-u liječničku pomoć čeka satima.

No, da bi prva postaja za one koji nisu vitalno ugroženi postala primarna zdravstvena zaštita, potrebno je, prema ministrovim najavama, organizirati dežurstva obiteljskih liječnika. Liječnici iz Hitne nemali su broj puta prozivali baš obiteljske liječnike zbog, kako tvrde, nepotrebnog slanja pacijenata u OHBP. Obiteljski su liječnici, pak, odgovarali kako pacijenti najčešće odlaze u Hitnu samoinicijativno. Mnogi od njih podsjećaju i na preopterećenost ordinacija obiteljske medicine te na nedostatak odgovarajuće dijagnostičke opreme. Osim toga, prema dosadašnjim propisima, obiteljski liječnici koncesionari nisu dužni dežurati, a oni čine 70 posto ukupnog broja svih obiteljskih liječnika. Podsjetimo, isti je slučaj sa zubarima koncesionarima koji u najvećem broju ne žele dežurati noću (jer ih propisi također na to ne obvezuju), pa je u Osijeku u ovom trenutku nemoguće organizirati noćno stomatološko dežurstvo.

Također, nije nelogično zapitati se bi li pacijenti u tolikom broju hrlili u Hitnu kada bi određene preglede i pretrage mogli obaviti u razumnom roku. O tome svatko ima svoje mišljenje, ali nije naodmet spomenuti i kako prevelik broj pacijenata nikada ne dođe po svoje nalaze, a obavili su skupe dijagnostičke postupke.

Iako podatci o reformi hitne medicinske pomoći stižu na kapaljku, mnogima je već sada jasno da njezina provedba neće ići glatko. Dr. Maloševac, koji ima veliko iskustvo iz bolničke i izvanbolničke hitne, naglašava kako je i sam koncept OHBP-a napravljen na brzinu i loše, a manjkav je, prema njegovu mišljenju, i program specijalizacije iz hitne medicine. “Mnogi obiteljski liječnici ne rješavaju sami zdravstvene probleme pacijenata 4. i 5. trijažne kategorije, nego ih šalju u hitne bolničke prijme. S druge strane, ima i samovoljnih pacijenata koji zaobilaze svog liječnika i dolaze izravno u bolničku hitnu”, detektira iz iskustva neke od problema dr. Maloševac, dodajući kako je prijeko potreban i veći angažman izvanbolničke hitne službe koja, kaže, prečesto ima samo transportnu ulogu. Velik je problem i neatraktivnost specijalizacije iz hitne medicine, o čemu svjedoči podatak da se, primjerice, u KBC-u Osijek na četiri natječaja za specijalizaciju raspisana u posljednje dvije godine nije javio – nitko!

Dr. Maloševac drži kako ni izbliza nisu ispunjeni svi preduvjeti za početak reforme, pa ponavlja zanimljivu usporedbu koju je iznio i u Liječničkim novinama: “To je kao da sagradite velike aerodrome u svim gradovima i kupite avione, dakle imate svu infrastrukturu, a očekujete prve pilote tek za nekoliko godina. Rezultat će biti hrpa nervoznih putnika (čitaj: pacijenata).”