Luk (Allium cepa L.) pripada porodici ljiljanki (familiae Liliaceae). Ljekarnički mu je naziv Allium cepae bulbus.

Stare su civilizacije cijenile luk kao hranu, lijek i začin. Egipćani su davali prisegu pred lukom te je taj čin vrijedio kao najjača i najviša prisega. Razni zapisi na svim starim pismima od klinastoga do papirusa upozoravaju na visoku vrijednost luka. Luk je nezamjenjiv pri liječenju prirodnim načinom, a osobito onda ako želimo da nam hrana bude lijek, a lijek hrana. Pojedine ga osobe ne podnose, ali ako je pravilno pripremljen i prilagođen našem organizmu, možemo i to izbjeći. Kad čistimo i režemo luk, lako hlapljive aktivne tvari u luku zadaju nam nelagodu tjerajući nas na plač, to jest tjeraju suze na oči. Slično nadražujuće djelovanje luk izaziva na sluznici želuca (osobe koje imaju oštećenu sluznicu želuca neka ne uzimaju sirovi luk). Pirjani luk gubi na svojoj kvaliteti - ljekovitosti te ujedno postaje teže probavljiv i opterećuje želudac. Kuhani luk također gubi na svojoj ljekovitosti jer kuhanjem gubi svoje aktivne biološke tvari, ali kao hrana luk je lakše probavljiv. Pečeni luk predstavlja teško probavljivu hranu koju moramo izbjegavati. Luk je u pravom smislu riječi hrana koju koristimo kao začin i lijek. Ljekovitost luka u pučkoj medicini toliko je naglašena, i to kao lijek kojim djelujemo na naš organizam preventivno (prehlada, gripa, leukemija, rak, itd. ), kad ga svakodnevno koristimo kao hranu ili začin, on postaje lijek. Možda najbolje na preventivno djelovanje luka upozorava natpis uklesan u kamenu klinastim pismom: "Ako pojedem luk u godišnjem dobu vjetra (jesen), neću trpjeti u godišnjem dobu kiša (zima) nikakvih trbušnih bolova."

LJEKOVITOST LUKA I NJEGOVA LJEKOVITA UPORABA:

l luk je regulator niza funkcija unutrašnjih organa (želuca, crijeva, jetre, bubrega, pluća, mokraćnih kanala, mjehura, srca, krvnih sudova i gušterače, pojačava cirkulaciju krvi u sluznicama, potiče žlijezde na izlučivanje, održava ravnotežu crijevne flore i faune, uništava bakterije truljenja, a potiče razmnožavanje bakterija vrenja itd.);

l ponaša se kao stimulator rada funkcija unutrašnjih organa;

l kao fitoncid luk predstavlja izvrsnu hranu protiv svih zaraznih bolesti te djeluje kao antibiotik protiv raznih upala prouzročenih stafilokokom;

l luk je izvrstan lijek za bolesti cirkulacije jer sprječava stvaranje tromba, a djeluje i na tegobe kao što su arterioskleroze, povišeni kolesterol - masnoće, visoki tlak, angina pektoris, promjene na žilama zbog starenja organizma...;

l pomaže protiv hemoroida (uzmemo 300 grama luka, usitnimo i pomiješamo s litrom vode, ostavimo poklopljeno 12 sati i procijedimo. Pijemo tri puta po 1 dl dnevno itd.);

l dobar je diuretik (rabimo ga za liječenje reumatskih tegoba, edema, vodenih bolesti, bolesti mjehura, otapa ureu i kloride - u tu svrhu napravimo mecarat 50 grama luka i litre dobrog vina, pustimo da odstoji 12 sati i procijedimo te uzimamo po tri male čašice tog napitka dnevno itd.);

l uzimamo ga kod bolesti jetre (posebice kod nakupljanja vode u trbuhu - ascitis, kao posljedica ciroze ili insuficijencije jetre );

l kod perikarditisa (nakupljanja vode u osrčju - srčana maramica dajemo vino od luka);

l služi kao dobar antibakterik (rabimo ga protiv infekcija respiratornog organa, prehlade, bronhitisa, laringitisa te crijevnih infekcija kao što su proljev te za liječenje ovih tegoba uzimamo sirup od soka luka i meda itd.).

Danas nam znanstvena istraživanja potvrđuju veliku ljekovitost luka te ga preporučuju kao antikarcinomnu namirnicu, kao dobar antioksidans te ljekovitu i djelotvornu namirnicu za liječenje osteoporoze (smanjuje rizik nastanka za 20 posto, itd.). No, treba znati da je luk ljekovita namirnica u sirovom stanju.