Objavljeno 29. prosinca, 2015.
Osječko-baranjska je druga županija prema broju samoubojstava branitelja
Studija “Samoubojstva hrvatskih branitelja u Zagrebu i Hrvatskoj”, predstavljena prošloga tjedna u Zagrebu, samo je brojčano potvrdila ono na što se upozorava godinama - dok se stopa suicida među civilima smanjuje, u braniteljskoj populaciji ona raste.
Na to u spomenutoj publikaciji upozoravaju autori te studije - psiholog mr.sc. Zoran Komar i psihijatrica prim.mr.sc. Elvira Koić, oboje i sami hrvatski branitelji.
- Kolegica Koić i ja već se dugi niz godina bavimo problemom suicida hrvatskih branitelja. Za ovu studiju analiza podataka trajala je neki sedam do osam mjeseci, pri čemu je bilo važno prikupiti podatke i za civilnu populaciju (iz otvorenih izvora), kako bi se mogla provesti komparativna analiza - rekao nam je Komar. Studiju je izdao i financirao zagrebački Gradski ured za branitelje, uz pomoć psihijatra dr. Hermana Vukušića i Ministarstva branitelja koje im je ustupilo svoje službene podatke.
Najranjivija skupina
Upozoravajuće za sve one koji se tom populacijom bave zvuči podatak kako su se u Hrvatskoj od ratne 1991. do kraja 2014. godine ubila 2734 branitelja. Tome treba dodati i podatak kako braniteljska populacija u posljednje tri godine dvostruko češće diže ruku na sebe od civilne, što je čini našom najranjivijom društvenom skupinom, a u njoj su pak najranjiviji najteži ratni vojni invalidi.
Najviše braniteljskih samoubojstava bilježi se u Zagrebu, njih 320, potom u Osječko-baranjskoj županiji, gdje ih je bilo 262. No, najviše samoubojstava, s obzirom na broj stanovnika, dogodilo se u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, navodi se u studiji. Njezina objava tempirana je upravo pred blagdane jer se upravo tada, prema statistici, ubija najviše branitelja. Tvrdi se i kako se na suicid znatno češće odlučuju hrvatski ratni vojni invalidi, kojih se od 1999. do kraja 2014. godine ubilo čak 296. Među njima je, suprotno očekivanjima, najviše onih koji imaju visoke invalidske mirovine, invalidnine, najbolju skrb – HRVI s oštećenjima organizma od 60 do 100 posto.
Komar ističe da će, s obzirom na starenje braniteljske populacije i činjenicu da se najveći broj samoubojstava inače događa u dobno starijim skupinama, brojke o kojima govorimo rasti. Kao tri glavna razloga zašto branitelji dižu ruku na sebe ističe osujećenu pripadnost, osjećaj da su na teret drugima i stečenu sposobnost za počinjenje suicida. “Sve više osjećaju da su na teret svojoj obitelji i društvu, izgubili su samopoštovanje, neprestano slušaju o svojim visokim mirovinama”, pojašnjava Komar.
- Jedan od motiva bio je da imamo bazu vjerodostojnih podataka na koju ćemo se uvijek moći referirati, a ne da se barata nekim nagađanjima. To je sada napravljeno onako kako treba i to je zaista “to”. Ipak, naš je najveći motiv bio napraviti sustavni program prevencije. Onda svi znaju što im je činiti i komu se obratiti, što je čiji posao. Jer da bilo što počemo raditi moramo imati neku bazu, a nju je sada Zoran Komar tako lijepo i stručno napravio - rekla nam je pak Elvira Koić.
Ponos društva
U studiji se ističe kako je riječ o ljudima koji su u jednom trenutku bili ponos društva, najzaslužniji za stvaranje samostalne Hrvatske, slavljeni i hvaljeni, a malo zatim morali su se suočavati s optužbama da su povlaštena kasta s visokim mirovinama, troše po kladionicama, kriminalci i junaci crnih kronika. Od ponosnoga građanina pretvoreni su u društveni teret. Mnogi od njih s tom se varljivom društvenom percepcijom nisu mogli nositi pa je od početka Domovinskog rata 1991. godine do kraja 2014. godine ruku na sebe digla cijela jedna brigada branitelja. Iako ih je samo jedan posto od ukupnog broja, treba istaknuti da su u toj crnoj statistici i žene-branitelji, kojih je do danas 26 život okončalo na takav način.
Više od 68 posto njih bili su mlađi od 50 godina – među muškarcima prosječna je životna dob u vrijeme počinjenja suicida iznosila 43 godine, a u žena 48,5 godina. U studiji se kaže i da hrvatski branitelji danas u prosjeku žive samo 50,9 godina. “Pribroji li se prosjek životne dobi poginulih u ratu, ta je granica još niža – hrvatski branitelji umirali su u prosječnoj dobi od 48 godina. Današnji preživjeli, od kojih je, da ne bi bilo zabune, čak 73 posto radno aktivno, ili je otišlo u zasluženu 'civilnu' mirovinu, znatno češće obolijevaju od malignih, kardiovaskularnih i psihosomatskih bolesti”, ističu autori.
Igor BOŠNJAK
2734
hrvatskih branitelja se ubilo
26
je žena branitelja među onima koji su se ubili
262
branitelja ubilo se u Osječko-baranjskoj županiji
131
branitelj ubio se u Brodsko-posavskoj županiji
121
branitelj ubio se u Vukovarsko-srijemskoj županiji
296
samoubojstava počinili su hrvatski ratni vojni invalidi
43
godine prosječna je dob branitelja samoubojice
48,5
godina je prosječna dob braniteljica samoubojica
50,9
godina je prosječna životna dob hrvatskog branitelja
73%
branitelja radno je aktivno ili u “civilnoj” mirovini
31
tisuća (6 posto) branitelja u statusu je nezaposlenih
U 12 GODINA UMRLO 24 TISUĆE BRANITELJA
Ministarstvo branitelja u lipnju 2012. sa zagrebačkim Medicinskim fakultetom i Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo potpisalo je Sporazum o provođenju znanstveno-istraživačkog projekta “Praćenje pobola i smrtnosti hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji”. Završena je prva faza projekta u kojoj je uspoređena smrtnost branitelja sa smrtnosti u općoj populaciji. Od 1998. do 2010. umrlo je 24.249 hrvatskih branitelja. Preliminarni rezultati ukazuju kako ih je najveći broj umro od novotvorina (tumora), potom od bolesti cirkulacijskog sustava (infarkt, moždani udar i sl.), te od posljedica ozljeda, trovanja i drugih uzroka. Primarni uzrok smrtnosti u općoj populaciji RH bolesti su cirkulacijskog i krvožilnog sustava.
ZORAN KOMAR
psiholog
Najugroženija i najranijivija skupina
- Zašto je važno imati sve ove podatke na jednom mjestu? Zato što oni otkrivaju pravo stanje stvari kada je riječ o hrvatskim braniteljima danas. Umjesto uvriježenih shvaćanja o “privilegiranoj kasti” i potencijalno opasnim “rušiteljima ustavnog poretka”, činjenica je da su hrvatski branitelji objektivno najugroženija i najranjivija društvena skupina kojoj je ugroženo elementarno ljudsko pravo - pravo na život. Povećano obolijevanje od malignih bolesti, prijevremeno umiranje i povećane stope suicida (s tendencijom daljnjeg rasta), više nego zorno svjedoče tome u prilog. Istraživanje je nužan prvi korak u smjeru eventualne promjene takvog stanja. Ako ništa ne poduzmemo, kao što je to još davne 1994. godine rekao general Janko Bobetko, padamo na ispitu savjesti, jer ne skrbimo o onima koji su najzaslužniji za slobodu i neovisnost Hrvatske - zaključuje Zoran Komar.
SVAKI TREĆI DAN JEDAN BRANITELJ DIŽE RUKU NA SEBE
Na predstavljanju studije istaknuto je kako se od 1991. do 1996. godine ubijalo u prosjeku stotinu hrvatskih branitelja godišnje, a danas se taj broj popeo na prosječno 150 godišnje. Taj je broj bio najmanji 1991. godine, kada ih je to, primjerice, učinilo njih 14. No, samo u prethodne tri godine, od 2012. do 2014. godine, suicid je počinilo čak 427 branitelja, od čega je najgora bila 2012. godina, kada su to učinila njih 152. “To znači da praktički svaki treći dan u Hrvatskoj jedan branitelj diže ruku na sebe”, upozorio je Komar.