Zečje uho, božur, krizanteme, jaglaci, i mnoge druge trajnice koje imate u vrtu, ali i mnoge sobne lončanice, možete razmnožiti dijeljenjem busena.

Ako je to vrsta trajnice koja se odlikuje jakim, razvijenim busenom, tada se može podijeliti i na nekoliko dijelova, s tim da svaki od njih ima dva do tri pupoljka, odnosno izbojka te odgovarajući dio korijena. Ove biljke mogu se tako razmnožavati tijekom čitave godine, osim u vrijeme cvatnje i plodonošenja, no najbolje vrijeme za to je doba njihova mirovanja.

Biljke koje cvatu ujesen, kao što su krizanteme, najbolje je podijeliti u proljeće. Vrste koje cvatu u proljeće kao božur, razmnožavaju se na ovaj način poslije precvjetavanja ili ujesen. Međutim, dijeljenje busena i sadnju ne smijete obaviti prekasno, kako bi se biljke do zimskih mrazova stigle dobro ukorijeniti.

Inače, ovisno o vrsti biljke, buseni se mogu razdvajati ručno, nožem, ili pomoću nekog drugog prikladnog alata, sade se na stalno mjesto i dobro zaliju te redovno okopavaju i njeguju.

Mnoge trajnice, posebice astre, anemone, aubrietia, iberis, vrtni stolisnik i karanfil, mogu se uspješno razmnožavati i nagrtanjem busena. To se obavlja tako da se u proljeće ili jesen na središnji dio busena nasipa sloj pijeska, treseta ili komposta. Tijekom godine kod nekih biljaka taj proces traje brže, a kod drugih sporije, ako supstrat neprestano održavamo vlažnim, na dnu izdanaka potjerat će korjenčići. Na kraju vegetacije biljke treba izvaditi iz zemlje i podijeliti, pazeći pritom da na svakom dijelu ostane i dio korijena. Oni se tada sade direktno na gredice ili u kontejnere, odnosno cvjetne lonce radi daljnjeg uzgoja do pune razvijenosti. Valja napomenuti da na ovaj način možete razmnožiti i većinu ukrasnog grmlja, a i neke voćke, posebice one grmolike, kao što su ribiz, ogrozd, josta i slične voćke.

Ukrasno se grmlje, a i neke druge biljke koje imaju elastične, duge izboje, kao što su Clematis, Lonicera, Cissus, Scindapsus i bršljan, osim toga, često razmnožava i položenicama. Položenice su, zapravo snažni, dugi izbojci koji se poviju do zemlje, učvrste kolčićima i na tom mjestu zatrpaju zemljom. Da bi ožiljavanje bilo brže i uspješnije, izbojci se često zarezuju i tretiraju hormonima za ožiljavanje. Supstrat u koji se dio izbojka ukopa mora biti dovoljno prozračan i vlažan, a i tamperatura za ožiljavanje mora biti optimalna za svaku vrstu, odnosno grupu bilja. Nakon što im se razvije korijen, ožiljene položenice se odrežu, odnosno odvoje od matične biljke i dalje uzgajaju na stalnom mjestu. (J.Kn.)