Kako lokalnu zajednicu učiniti više po mjeri djece i mladih i promjene koje trebaju krenuti na lokalnoj razini u stvaranju životnog okruženja primjerenijeg djeci, osnova su projekta Organizacije koje brinu, a kojeg u Hrvatskoj provodi Udruga roditelja Korak po korak.

Na edukaciji o tom projektu u Šibeniku, od 11. do 13. studenoga, uz sudionike i suradnike na samom projektu, sudjelovali su i zainteresirani stručnjaci, među kojima je bila i Dušica Davidović, predstavnica Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti pri Vijeću Europe i predsjednica odbora za etički kodeks Skupštine grada Niša. Na skupu u Šibeniku Dušica Davidović predstavila je nacrt dokumenta Vijeća Europe o djeci u vrijeme ekonomske krize, koji je bio povod za ovaj razgovor.

Što su naglasci i zaključci dokumenta o položaju djece u ekonomskoj krizi

- Ovo je novi dokument koji će se vjerojatno usvajati u ožujku, a njegov je nacrt predstavljen u listopadu pod nazivom “Položaj djece u vremenima krize”. Ono što je preporuka samog dokumenta lokalnim vlastima u zemljama članicama Vijeća Europe je planiranje proračuna za ostvarivanje i nekršenje dječjih prava u cijeloj Europi. Reforme u Europi i ekonomska kriza pridonijele su tome da lokalne, regionalne i državne vlasti u planiranju proračuna imaju umanjen postotak financijskih sredstava na usluge koje su nužne da bi djeca bila zadovoljena u svim segmentima, da ne bi došlo do smanjenja dječjih prava. Otvaranje novih usluga koje će biti financirane od strane gradova, općina i državnih vlasti, moraju biti prioritet u idućem razdoblju. Ono što je zabrinjavajuće i ono o čemu nemamo dovoljno podataka je - koliko je djece u ranjivim grupama i koliko je u porastu siromaštvo kod djece zbog sve učestalijeg ostajanja bez posla njihovih roditelja i zbog sve većeg smanjenja prihoda kućanstava, gdje djeca najviše trpe. To je prepoznato kao prioritet u idućim godinama.

Posebno se upozorava na generaciju koja se stvara zbog ekonomske krize.

- Povjerenik za ljudska prava govorio je kako je alarmantno i zabrinjavajuće to što u Europi mladi ne pronalaze sebi put u ostvarivanju najosnovnijih prava, a misli se na zapošljavanje, zasnivanje obitelji i ostvarivanje nekih osnovnih prava. I to je podatak koji zabrinjava - nezadovoljstvo mladih Europe je u porastu i u opasnosti smo da u nekom budućem razdoblju dobijemo jednu izgubljenu generaciju mladih, a samim time to povlači i političku nestabilnost u Europi jer nezadovoljstvo mladih povući će sve ono što se može dogoditi kao posljedica ekonomske krize. Zato je i preporuka svim članicama Vijeća Europe da obrate pozornost kada je položaj djece i mladih u pitanju.

S obzirom na nezapamćeni izbjeglički val u Europi, kakav je utjecaj migrantske krize na prava djeteta?

- Podatak koji smo mi čuli na generalnom plenumu u listopadu od predstavnika članova turske delegacije odnosi se na to da je do kraja rujna u Tursku ušlo dva milijuna migranata. Oni su također naglasili kako je zasigurno minimalno milijun ljudi već određeno da uđe u Europu. U cijeloj toj migrantskoj krizi u kojoj oni dolaze bez osobnih dokumenata i idu kroz zemlje koje ih evidentiraju kao izbjeglice i migrante, pod velikim je znakom pitanja. Jesu li djeca koju vode sa sobom uistinu njihova biološka djeca, ili su to možda djeca koja su potencijalna meta trgovine djecom? Kršenje dječjih prava u migrantskoj krizi bilo je pitanje koje je stavljeno kao prioritet i o tome će se još govoriti. Na Svjetskom forumu demokracije od 18. do 21. studenoga u Strasbourgu ta tema je prioritet i cijeli taj forum posvećen je migraciji i terorizmu.

Je li Europa sad izložena potencijalnoj opasnosti od terorizma, s obzirom na veliki broj ljudi koji ulaze i koji će ući u Europu?

- Preko medija dužnosnici naših država i članica Europske unije govore da su to miroljubivi ljudi, da nije bilo incidenata. Ali neslužbena informacija koju dobivamo je da se ipak događaju incidenti u prihvatnim centrima i kampovima u koje su izbjeglice smještene. Također se postavlja pitanja tko financira te ljude za dalek put. Mjesecima oni putuju, ostaju u pojedinim državama, a sve to košta. Države koje prihvaćaju migrante ne mogu izdvojiti dovoljno sredstava za sve ono što je nužno za prihvat tih ljudi. Podaci govore da i oni sami imaju određene iznose koji su ponijeli sa sobom ili koje putem te tranzicije negdje dobiju. To je pitanje koje je također značajno i pitanje koje se u nekim državama postavlja kao mogućnost potencijalne opasnosti i veće krize koja nas može snaći. Nadam se da do toga neće doći i da će jednostavno sve članice Europske unije imati dovoljno snage i mehanizama da kontroliraju ovu migrantsku krizu i priljev svih onih koji će ostajati, ili samo tranzitno proći kroz države Balkana, jer smatram da su balkanske države najugroženije ovom migrantskom krizom jer postoji selekcija u primanju migranata u razvijenije zemlje Europske unije. Ta selekcija je kod njih prirotet, a s druge strane i Srbija i Hrvatska i Makedonija i Grčka imaju prihvat svih onih koji žele ući u Europsku uniju i onda se postavlja pitanje sigurnosti, pitanje eventualne integracije i edukacije tih ljudi, odnosno što će biti dan poslije.