Galeriju fotografija pogledajte OVDJE.

Đakovština se na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo molila Gospi Dragotinskoj u starom marijanskom svetištu u Dragotinu, udaljenom od Đakova sedam kilometara.

Mnogi su Dragotinskoj Gospi pohitali već u predvečerje Velike Gospe, u četvrtak navečer, brojni pješice, a poneki i bosi, prešavši tako u dva smjera čak 15-ak kilometara. Jer, tako žele, jer i na taj način, uz molitvu, slave najveći marijanski svetac. A Gospa u Dragotinu dočekala ih je i ove godine u crkvi staroj čak 700 godina, sa svetištem uronjenim u pitoresknu prirodu brežuljka s kojeg puca prekrasan pogled na okolicu. One koji su krenuli automobilima policija je, zbog sigurnosti pješaka na cesti Đakovo-Dragotin, usmjeravala do svetišta preko Svetoblažja, a na parkiralištu podno Gospina brežuljka u jednom trenutku nabrojeno je više od 700 vozila! Svi su željeli poslušati riječ, propovijed đakovačko-osječkog nadbiskupa u miru, mons. dr. Marina Srakića, na pontifikalnoj misi na otvorenom dijelu svetišta u 22 sata. Mnoštvo vjerničkog puka u ugodnoj kolovoskoj večeri, što je zamijenila vrelinu dana uoči Gospojine, popunilo je doslovno sva predviđena mjesta i poslušalo propovijed nadbiskupa Marina posvećenu molitvi, napose molitvi Gospi. U vjerničkom mnoštvu i staro i mlado, bake i djedovi, roditelji i djeca...

- Želimo biti ljudi molitve. Ona je vrijednost, srž svake vjere, bez nje čovjek vjernik ne može. Draga Gospa je žena koja moli. Možemo li zamisliti sebe kao kršćane bez molitve? Molimo se jer želimo razgovor sa svojim Bogom, ona je sjedinjenje s Bogom, ona je izraz vjere, ufanja i ljubavi. Molitva je poštovanje, usrdnost prema Bogu - poručio je s vanjskog oltara dragotinskog svetišta nadbiskup u miru.

Pozvao je da molimo za velike nakane našeg naroda, naše Crkve, ali i za sitne nakane naših obitelji, naših života, naših osoba. Srakić je tada podsjetio i na molitvu za nesretnog Tomislava Salopeka.

Svečanosti trenutka pridonijeli su pjesmom i MPŠ Bećarine, kao i nekoliko članica Ženske klape Certissa iz Đakova. “Za tebe molimo, za te žrtvujemo, lijepa naša zemljo Hrvatska”, pjevali su Djevi - kraljici Hrvata i domovini. U nastavku je uslijedila procesija sa svijećama i pronošenjem slike Gospe Žalosne, najdragocjenijeg predmeta u dragotinskoj crkvi. Čak i kada se u njoj 6. rujna 2009. srušio stari strop i uništio unutrašnjost vremešnog zdanja, slika Gospe Žalosne ostala je netaknuta. Obnova crkve pri samome je kraju, u što su se vjernici mogli uvjeriti, pohodeći je uoči i na sam blagdan Velike Gospe, moleći se u ovom živopisnom sakralnom objektu za kojim je čak sedam stoljeća.

- Spomenik je to nulte kategorije i možda najstarija Gospina crkva u Slavoniji - istaknuo je dugogodišnji upravitelj dragotinskog svetišta, dr. Ivan Zirdum.

Dragotinskoj Gospi vjerrnici su se na njenu svetkovinu molili i ispred njenog kipa na otvorenom, a gdje je toga dana misna slavlja predvodio vlč. Pavo Brajnović, župnik iz Bosne, ukazujući na milosrdnost Gospe te da je ona majka svih nas. Brojni su upisali i nakane na svoje najdraže, za svoje pokojne, za zdravlje, za blagostanje obitelji, za mir. Bila je to prigoda i za ispovijed, obilazak postaja križnoga puta... U ovom domu vjere, duhovnosti i prirode u ta dva dana brojni su učvrstili svoju vjeru, duhovno se okrijepili i potvrdili svoju vjerničku odanost Gospi. Njoj će u dragotinsko svetište ponovno doći na Malu Gospu, 8. rujna.