Premda je iznenadna nagluhost nepoznatog uzroka niske učestalosti (5-20 slučajeva godišnje na 100.000 stanovnika), zbog svog naglog početka, težine i mogućih posljedica smatra se jednim od hitnih stanja u medicini. Riječ je o jednostranoj iznenada nastaloj nagluhosti, koja je najčešće praćena šumom u zahvaćenom uhu, a ponekad i vrtoglavicom.

Najčešće obolijevaju osobe u dobi od 40 do 60 godina, podjednako muškarci i žene, a uzrok bolesti u više od 80 posto slučajeva ostaje nerazjašnjen, iako vlada opće mišljenje da je riječ o poremećaju mikrocirkulacije u unutrašnjem uhu ili virusnom uzročniku. Djelovanje ovih čimbenika dovodi do otežane opskrbe kisikom pužnice kao i unutrašnjeg uha općenito. Potrebno je istaknuti kako se dotok krvi prema unutrašnjem uhu odvija preko završnog ogranka prednje donje arterije malog mozga, pa tako u slučaju poremećaja krvne opskrbe ovim putem ne postoji alternativni, kolateralni put, kao što je to uglavnom slučaj kod većine drugih organa.

Stupanj iznenadnog oštećenje sluha nastalog na ovaj način varira u rasponu od blagog do vrlo teškog, koje nažalost u pojedinim slučajevima može graničiti i s potpunom gluhoćom. Vrlo često bolesnik se probudi sa spoznajom da na jedno uho više ne čuje dobro kao kad je zaspao. Ponekad je nagluhost praćena šumom visokih frekvencija u zahvaćenom uhu, a ne tako rijetko i doživljajem vrtoglavice s kliničkim osobinama oštećenja organa za ravnotežu smještenog u unutrašnjem uhu.

Liječenje iznenadne nagluhosti nepoznatog uzroka i danas je veliki izazov za bolesnika kao i za njegova liječnika. Dok je pacijent uplašen i zbunjen naglim nastankom bolesti, njegov je liječnik vrlo često u dvojbi koji od mogućih načina liječenja primijeniti. Posljedica je to do kraja nerazjašnjenog uzroka i mehanizma nastanka bolesti što je prouzročilo cijeli niz potpuno različitih terapijskih protokola. Svi oni usmjereni su prema poboljšanju opskrbe pužnice kisikom, a njihov je nastanak potaknut i činjenicom da je spontani opravak neliječene bolesti dosta neizvjestan. Naime, bez primijenjenog liječenja tijek bolesti je takav da se trećina bolesnika spontano potpuno oporavi, trećina samo djelomično, a preostala trećina ne oporavi se nimalo.

U liječenju iznenadne nagluhosti nepoznatog uzroka metoda izbora trebala bi biti primjena kisika pod povišenim tlakom u rekompresijskoj komori ako za to postoje uvjeti i ako se liječenje može započeti na vrijeme (najduže unutar tjedan dana od početka bolesti). Na taj način kisik dolazi u pužnicu neposrednom difuzijom kroz tkiva, potpuno zaobilazeći krvožilni sustav. Ipak, dužina trajanja liječenja, uz njegovu neujednačenu dostupnost svim bolesnicima i relativno visoku cijenu koštanja, navode na zaključak kako bi ovaj način liječenja bilo najbolje sačuvati za teže ili pak tvrdokorne slučajeve.

Druga vrlo učinkovita metoda liječenja je primjena kortikosteroida prednizolona, lijeka iz skupine hormona kore nadbubrežne žlijezde, uz postupno smanjivanje početne doze od 80 mg, kako bi se izbjegle neugodne i ponekad vrlo ozbiljne nuspojave.

U nas je još uvijek vrlo popularan način liječenja infuzijama pentoksifilina u rastućim i padajućim dozama, iako su rezultati ovakvog liječenja na razini placeba, odnosno spontanog oporavka.

Preporuka pacijentima: Ako primijetite iznenadni gubitak sluha na jednom uhu, bez oklijevanja se uputite otorinolaringologu ili audiologu, koji će vam učiniti hitan pregled i dijagnostiku sluha jer uspjeh liječenja proporcionalan je brzini njegova započinjanja! U slučaju kasnog početka liječenja, ne mogu se očekivati značajna poboljšanja, premda ni tada ne treba gubiti nadu u mogući oporavak i odustati od liječenja.

Autor teksta predsjednik je Hrvatskog društva za vestibularnu rehabilitaciju HLZ-a i zamjenik sanacijskog upravitelja Opće županijske bolnice Vukovar