365 dana od katastrofalnih poplava u županjskoj Posavini: Još uvijek čujem zastrašujuću buku vode koja nadire
Vezani članci
MINISTRICA GRADITELJSTVA O OBNOVI POSAVINE
ŽUPANJA
HUMANITARCI I VOLONTERI NA GODIŠNJICU POPLAVE:
U nedjelju, 17. svibnja, navršava se tužna obljetnica stradavanja istoka županjske Posavine u katastrofalnim poplavama. Iza stanovnika tog područja godina je dana tuge, patnje, očaja, straha i neizvjesnosti.
Te kobne subote život u Cvelferiji je stao. Pitoma slavonska sela uz granicu s BiH i Srbijom u divljačkom je naletu, rušeći sve pred sobom, potopila mutna Sava. Očajnim je ljudima, koji su spašavajući goli život, bosonogi napuštali svoje domove s vrećicama u rukama, vodena sila uništila sve ono što su generacije godinama stvarale. Na tisuće stanovnika bilo je evakuirano i prisilno raseljeno, a ukupne štete procijenjene su na gotovo 1,7 milijardi kuna, od čega samo šteta na objektima iznosi 1,2 milijarde kuna.
A svaka nova kiša na istoku županjske Posavine ponovno budi strah: Što ako Sava opet podivlja i ako nasipi opet popuste? Što ako nam voda opet uništi ovo što smo tek obnovili, pobije stoku i uništi usjeve? I svi su složni u jednom: "Još jedna ovakva poplava značila bi kraj egzistencije na zemlji koju obrađujemo generacijama i to bi definitIvno bila propast Cvelferije, jer na ovom području sigurno više nitko ne bi ostao živjeti."
Ljudske žrtve
Dvije su osobe iz Rajeva Sela poginule, a tragedije su se nastavile i nakon povratka ljudi u poplavljena sela. Trinaestogodišnji dječak ugušio se od ugljičnog monoksida iz agregata koji je radio u zatvorenoj prostoriji. Ne mogavši podnijeti pritisak, jedna se osoba objesila, a očajni Gunjanac polio se benzinom i zapalio...
- Još čujem zastrašujuće zvuke te bučne smrdljive vode koja je navirala velikom brzinom, čujem krike i jauke, još osjetim hladnoću tavana i svaki put zadrhtim kada pomislim na te strašne minute koje smo proživljavali kada smo mislili da nam je kucnuo zadnji čas. Bojim se gledati unatrag i sjećati se te traume. Ali strah me gledati i naprijed. Ostala mi je samo sadašnjost, a ona nije nimalo bajna, posla nema, a živjeti se mora - kaže Gunjanka Martina.
Obitelj Ksenije Ahmetović dobit će kuću opremljenu s najosnovnijim namještajem, perilicom rublja i hladnjakom. Još uvijek su joj, kaže, živa sjećanja na kobnu subotu, kada joj je suprug uletio u kuću i počeo vikati da moraju bježati jer dolazi voda. Njihove kćerke Asya i Tia tada su imale tri godine, odnosno šest mjeseci. “Uspjela sam pokupiti samo pelene i nešto odjeće, a ne mogu prežaliti što mi je u kući ostala i narukvica iz rodilišta”, kaže Ksenija. Njezin suprug Jasmin prisjeća se dana kada je prvi put nakon poplava ušao u kuću. Iako su prošla dva mjeseca, u kući je još bilo vode. “Sve je bilo isprevrtano, uništeno, sav naš život bio je prekriven blatom i smrdljivim muljem. Kazaljke zidnog sata zaustavila je voda kada je potopila kuću. Pokazivale su 1.30 sati. Počelo me gušiti i samo sam htio što prije izići i pobjeći”, kaže Jasmin. Prezadovoljan je onime što je učinjeno na obnovi i pitanje je dana kada će useliti u novu kuću.
Svoj na svome
U kontejnerskom naselju zatekli smo 79-godišnju Fehimu Čukovci. Već mjesecima u 13 kvadrata strpljivo čeka ključeve svoje nove kuće. “Upravo sam bila ondje, postavljaju pločice, stiže i stolarija i stvarno sam sretna i zadovoljna s onime što je država napravila. Jedva čekam da odem odavde, pronađem svoj mir i ponovno živim kao čovjek, svoj na svome”, kazala je.
Emil Lukač iz Gunje zadovoljan je kvalitetom obnove svoje obiteljske kuće, posao je prepustio državi jer za 40 tisuća kuna, kaže, sigurno je ne bi uspio sam obnoviti. No, nezadovoljan je dinamikom uklanjanja kuća predviđenih za rušenje. Jedna se nalazi pokraj njegove. Pojavile su se zmije, kontaktirao je i ministarstvo, upozoravao na problem, ali već mjesecima nitko ništa ne poduzima. Pojedini Gunjanci su nam se požalili i na to da se obnavljaju kuće onima koji u njima ne žive, a obitelji čija djeca idu u školu i koji su trebali imati prioritet u obnovi, još uvijek čekaju. Ogorčeni Franjo Somek otac je troje školaraca i na kući su mu, tvrdi, napravljeni samo grubi radovi, zbog čega već godinu dana žive odvojeno. Zlatko Štivinović iz Račinovaca sam je obnavljao kuću nakon što su mu prethodno bile tri komisije iz ministarstva i rekle kako nije za rušenje. Uselio je i tada je uslijedio novi šok - zidovi i pločice u kući počeli su pucati. Sličnih će slučajeva, uvjerena je ministrica graditeljstva, biti još nekoliko, a svi će vlasnici takvih kuća morati vratiti novac koji su uzeli, a država će im o svom trošku raditi obnovu i sagraditi zamjensku kuću.
Život se vraća
Račinovačke obitelji Mate Brkića i Višnje Klarić, čije su kuće obnovljene od temelja, ističu kako su iznimno zadovoljni kvalitetom radova. U ove dvije kuće stigao je i namještaj, postavljene su pločice i laminat, hidroizolacija, a na vanjskim zidovima izolacija od stiropora debela 20 centimetara.
Godinu dana od poplava život se dobrim dijelom vratio u Cvelferiju. Rajevo Selo se podiže iz temelja, preostale će se kuće obnoviti, a potom na red dolaze gospodarski objekti, fasade... Sve će kuće imati priključak za vodu i kanalizaciju, mnogo bolje uvjete za život negoli su imali prije poplava. Gunja danas ima jednu od najljepših i najopremljenijih škola u Hrvatskoj, reprezentativni objekt zdravstvene ambulante, a do kraja godine dobit će i novi Društveni dom s knjižnicom i Dječji vrtić, nogometni stadion… Ali nad tim se područjem nadvio veliki problem koji prijeti siromaštvom i iseljavanjem. Nema gospodarstva, nema radnih mjesta, nema perspektive. Najveći poslodavac na tom području je Centar za socijalnu skrb. Sve su oči sada u državu, očekuje se konkretna pomoć u oživljavanju poduzetništva i obrtništva, stvaranje uvjeta za dolazak investitora i osiguranje istovjetnih mogućnosti razvoja kao u drugim dijelovima Hrvatske. Također, stočari još čekaju obnovu uništenog stočnog fonda, jer je u poplavama stradalo čak 11,5 tisuća grla stoke.
Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ
GUNJA JE JEDNO OD NAJVEĆIH GRADILIŠTA U HRVATSKOJ
Obnova poplavljene Posavine krenula je krajem srpnja, dva mjeseca nakon poplava. U postupak obnove ušle su 2162 kuće. Do sada ih je obnovljeno 1557, a u tijeku je obnova 611 kuća. Od 511 kuća koje obnavlja država, 210 grade iz temelja. Gotovo 700 milijuna kuna u proteklih godinu dana stiglo je na područje stradalih sela. U najvećem dijelu riječ je o novcu iz državnog proračuna, a gotovo polovina odnosi se na obnovu i gradnju obiteljskih kuća na temelju posebnog zakona kojeg je Sabor na prijedlog Vlade usvojio mjesec dana nakon poplave. Stotine milijuna kuna slile su se još iz raznih donacija pravnih i fizičkih osoba. Gunja je najviše stradala, baš svaka od približno 1700 kuća bila je poplavljena, a u nekima je voda dosezala i više od pet metara. Gunja je danas, nakon godinu dana, jedno od najvećih gradilišta u Hrvatskoj. Već od ranog jutra bruje kamioni i bageri, odjekuju čekići i zuje bušilice, radi se punom parom. Dvije trećine obitelji vratile su se u svoje domove, a preostalih oko 500 kuća, prema najavama ministrice Anke Mrak-Taritaš, bit će završene i useljive do sredine kolovoza, odnosno blagdana Velike Gospe. Nakon skorašnjeg završetka obnove u Račinovcima i Rajevu Selu sva operativa preselit će u Gunju. Na obnovi poplavljenih sela je angažirano 20 tvrtki s približno 1500 djelatnika.
KOD KUĆE JOŠ NIJE 550 OBITELJI
Približno 500 obitelji iz Gunje još uvijek živi u okolnim selima ili u Brčkom, 54 ih je u kontejnerskom naselju. Među njima su i 24 obitelji koje nemaju pravo na obnovu, jer nemaju hrvatsko državljanstvo, ili nemaju nekretninu u vlasništvu i prije poplava su bili podstanari. Među njima je i 25-godišnja Slađana Stojković. Sa susjedom Ksenijom, sjedila je za stolom pred kontejnerom. Do poplava je bila podstanarka, a vlasnica kuće živi u susjednoj Bosni i nema pravo na obnovu. “Zanima me što je s našim stvarima koje su uništene u poplavi? Njih nitko ne spominje. Ne tražim milostinju, samo da mi osiguraju krov nad glavom, ako treba i uz određenu naknadu”, kaže. Među prvima su u kontejner od 13,5 kvadrata uselili Amir i Nermina Đonlić čija je kuća, smještena uz nasip, bila prva na udaru. Kada su nakon mjesec dana boravka u Brčkom prvi put ušli u kuću doživjeli su šok - smrad je, kažu, bio nesnosan, oko njih su plivale zmije. U kontejneru su izdržali samo dva tjedna i nakon toga smjestili su se u bivšu ostavu pokraj kuće, gdje su i prezimili s dvoje punoljetne djece. Amir je zaposlen u javnim radovima i s nestrpljenjem očekuje da će sljedeći mjesec useliti u novu kuću.
Ujedinjeni u solidarnosti
Tragedija stanovnika Cvelferije nikoga nije ostavila ravnodušnim. Građani su se spontano organizirali, prikupljali hranu, vodu, odjeću, pokrivače, higijenske potrepštine... Hrvatski Crveni križ u sklopu apela za pomoć području županjske Posavine prikupio je 68,5 milijuna kuna, i to je bila jedna od najuspješnijih akcija u povijesti HCK. "Uspjeli smo jer smo imali nevjerojatno suosjećanje građana i podršku medija i javnosti", kazao je predsjednik HCK Josip Jelić.
Snježana Margić
Hrvatska, hvala!
- Hvala svima na velikim i otvorenim srcima, hvala vam što se javljate i dajete nam podršku, hvala vam na donacijama koje ste uplatili, na hrani, odjeći, higijenskim potrepštinama, hvala što ste primili našu djecu na odmor u cijeloj Hrvatskoj. Bez vaše pomoći ne bismo mogli preživjeti. Hvala od srca svim dobrim ljudima punim suosjećanja, volonterima, vatrogascima, vojsci, roniocima, liječnicima, medicinskim sestrama, našim novinarima, znancima i neznancima. Brčko, Županja, Cerna, Bošnjaci, Babina Greda, Gradište, Šiškovci, Jankovci, Osijek, Vukovar, Požega, Rijeka, Split, Dubrovnik, Zagreb, Kutina, Đakovo, Grad Otok, cijela Hrvatska... Gunja kaže hvala, hvala vam od srca - u ime svojih sumještana zahvalila je Snježana Margić.
40
osoba je pod istragom zbog sumnje u davanje lažnih izjava kako bi stekli pravo na obnovu
17. SVIBNJA
TE KOBNE SUBOTE ŽIVOT U CVELFERIJI POTPUNO JE STAO