Kako komentirate odluku Vrhovnog suda u slučaju Franak?

- Smatram to inetelektualnim kukavičlukom sudaca Vrhovnog suda. Potpuno su zanemarili odredbe o zaštiti potrošača koje kažu da se potrošače mora upozoriti na rizike koji proizlaze iz pravnog posla koji sklapaju s bankom. To se prije svega odnosi na to što je tečaj eura u odnosu na tečaj kune štićen od HNB-a, a tečajevi ostalih valuta nisu. Pa su sve druge valute rizične i kao valutne klauzule u kreditima. Banke to nisu učinile, a trebale su. Imamo i presude autrijskog i mađarskog vrhovnog suda u korist dužnika, te presudu Europskog suda pravde koja kaže da se ugovorna odredba mora napisati ne samo gramatički jasno nego i tako da dužniku budu poznate sve moguće ekonomske posljedice zbog ugovaranja obveze. Sve je to zanemarilo Vijeće Vrhovnog suda, kao i Visoki trgovački sud. To u svojoj odluci nije zanemario samo sudac Dobronić.

Zašto je tu Hrvatska pokazala manje hrabrosti od nekih drugih zemlja?

- Ne bih rekao da je pokazala manje ili više hrabrosti jer nijedna država nije poduzela sve što je mogla. Srbija je riješila način određivanja parametara u kamati, a Mađarska globalno vraćanje preplaćenih kamata i konverziju, ali ne prema početnim uvjetima. U nas je, pak, privremeno zamrznut tečaj i ograničene kamate, ali samo za stambene kredite. Nitko u cijelosti nije riješio problem. Naša vlast sada za to ima veliku priliku i ne smije ju propustiti.

Na koji način?

- Vlada ne može naložiti bankama da se krediti konvertiraju po povoljnijem tečaju, ali može da poštuju pravomoćnu presudu, što one ne čine jer su danom pravomoćnosti presude u svim kreditima u kojima je kamata povećavana, morale kamatu vratiti na početni iznos. A to nisu učinile. To se ne odnosi samo na stambene CHF kredite gdje je kamata ograničena zakonom. Vlast može i propisati metodologiju za određivanje fiksne marže na temelju razlike početno ugovorene kamate i početne vrijednosti libora, euribora, odnosno oročene kamate na kunske depozite, dodatno ograničiti kamatu za kredite u kojima je valuta aplicirala za više od 30 posto u odnosu na početni tečaj, propisati porez bankama na aktivu valute koja je aplicirala više od 30 posto, u iznosu od recimo 2 posto i to plasirati prema dužnicima, kroz oslobođenje od poreza, a ostatak u državni proračun. Te mjere bi prisilile banke da same krenu prema konverziji, jer bi za njih bile nepovoljnije nego da konvertiraju kredite. A dužnici trebaju podizati prekršajne tužbe na prekršajnim sudovima jer banke nisu s nama ugovorile fiksne dijelove kamata i zbog toga moraju platiti kazne.(I.BOŠNJAK)