SLAVONSKI BROD - Rijetki su oni koji mogu odoljeti čaroliji i užitku okusa čokolade, zasigurno najomiljenije dječje slastice koje se teško odriču i stariji, pa baš zbog toga dobiva na težini odricanje od njezina konzumiranja u vrijeme korizme. Ipak, mlada Evica Funarić već petu godinu ne samo da se odriče vlastitog užitka, nego prikuplja čokolade dok traje korizma i onda ih daruje onima kod kojih će izmamiti osmijeh na licu.

Samozatajna konobarica u brodskom kafiću Lutvinka pristala je na razgovor tek na nagovor prijatelja, jer njoj je važna jedino sreća djece na koju misli svake godine dok prikuplja čokolade. A krenulo je prije pet godina, kada je završila svoj boravak u brodskom Domu za nezbrinutu djecu. Ondje je nakon majčine smrti s dva brata stigla kao devetogodišnja djevojčica. Tu su zajedno proveli 13 godina.

- Često smo za desert dobivali pola čokolade. Ponekad smo poželjeli cijelu. Otkad sam postala punoljetna, napustila sam Dom i počela raditi, mislila sam na djecu koja dolaze na isto mjesto i poželjela da dobiju cijelu čokoladu, da se ne osjećaju manje vrijednima - svoje razloge navodi Evica.

A korizma - kada se ljudi, nerijetko samo zbog običaja, odriču tjelesnih užitaka - tek je povod akciji. Od mogo toga u životu se odricala i sada skromno živi, no cilj joj je bar uljepšati dan onima čiji su dani uglavnom sivi. Već prve godine njezinu su odluku podržali prijatelji, poznanici, stalni gosti lokala Višnja, Ivica, Pero, Katarina... Skupili su 400 čokolada, od najmanjih do najvećih, i darovali domskoj djeci. Tradicija se nastavila. Ove godine, dolazeći na posao prvog dana korizme, u rano jutro pred vratima lokala već ju je čekala nekolicina prijatelja držeći čokolade u rukama, kaže Evičin prijatelj Ivica Janković.

- Podržavam ovu akciju, lijepo je, kao majka znam koliko ih klinci vole - veli Katarina, dok u kutiju stavlja dvije Dorine.

- Volimo Evicu i zato smo se uključili - kroz šalu dobacuju muški prijatelji.

O humanoj djevojci lijepa je sjećanja sačuvala i nastavnica Obrtničke škole koju je Evica pohađala.

- Uvijek je bila ne samo dobra učenica, nego i posebna, odraslija, sklona pomoći drugima - kazala je Slavica Bertović.

A vlasnik lokala, Nikola Barišić, oduševljen odlukom svoje zaposlenice, svake godine “podupla” broj prikupljenih čokolada. Kroz proteklih desetak dana skupili su ih sedamdesetak, a Evica vjeruje kako će do Uskrsa taj broj biti višestruko veći.

Evičina bi poruka dobrote mnogima mogla biti poticaj. Skromna djevojka živi kao podstanar i nikome ne želi držati prodike, no ipak misli da svatko može učiniti nešto dobro za druge, pa što god to bilo, jer dobro se dobrim vraća. Tako se mijenja svijet, kažu Evičini prijatelji, svesrdno podržavajući ovu akciju.