Nakon šest kriznih godina Hrvatska se i gospodarski i društveno urušava.

U društvu vlada apatija. Nezaposlenost raste, a oni koji još imaju posao i sreću da primaju plaću (ako rade u realnom sektoru, ona je i upola manja nego što je bila prije izbijanja krize) sa strahom čekaju što će se događati u zemlji koju investitori izbjegavaju, ne otvaraju se nova radna, a mladi odlaze. Zašto sindikati šute, pitali smo neke od sindikalnih predstavnika.

Mladen Novosel, predsjednik SSSH-a, podsjeća da industrija kontinuirano nestaje i propada od 1990. godine, od početka pretvorbe i privatizacije.

- Sve dosadašnje vlade vodile su neuspješnu gospodarsku i ekonomsku politiku, koja je rezultirala svakodnevnim zatvaranjem i odlaskom u stečaj na stotine trgovačkih društava i gubitkom stotina tisuća radnih mjesta. Postojeća vlada, iako je u svom predizbornom programu obećavala upravo suprotno, pokazala je potpunu nesposobnost, što kazuje i kontinuirani pad BDP-a. SSSH niz godina u socijalnom dijalogu upozorava na navedeno stanje, predlaže rješenja, organizira sindikalne akcije i kampanje, no očito je da su hrvatskim građanima važnije političke podjele na “crvene” i “plave“ te da još uvijek nema te građanske svijesti da se na ulice treba izići zbog sve težeg standarda i nemogućnosti preživljavanja, a ne zbog ćirilice. I dok je stanje takvo, nesposobne političke elite mogu biti bezbrižne - kaže Novosel.

Predizborna je godina, dodaje te izražava bojazan da se postojeća vlada pomirila s mogućim izbornim porazom na parlamentarnim izborima, a od postojeće opozicije predvođene HDZ-om za sada se nisu čuli konkretni programi koji bi mogli pokrenuti hrvatsko gospodarstvo i otvarati nova radna mjesta.

Šimo Orešković, predsjednik Sindikata PPDIV-a, kaže kako je socijalno stanje radnika sve teže.

- Rezultat je to nerazumnog vođenja gospodarske politike svih dosadašnjih vlada te nepostupanje glede reformi državne uprave i javnih poduzeća. Društveno je urušavanje eskaliralo u posljednjih nekoliko godina, i to zato što je kriza uhvatila maha, izgubljene su sve moralne vrijednosti, postali smo sebični, nema solidarnosti, previše gledamo u tuđe dvorište. To mogu li sindikati ili netko drugi nešto poduzeti, u ovom je trenutku bez odgovora, i to zato što među radnicima ili narodu još nema kritične mase. Nema ni pravog vođe koji bi svojom osobnošću, povjerenjem i poštenjem preuzeo odgovornost. Ne da mi takvu osobu ili osobe u Hrvatskoj nemamo, nego u ovom trenutku takve osobe ne mogu doći do izražaja - kaže Orešković te dodaje kako za 2015. predviđa da će biti još jedna teška godina.

Dodaje da kao jedinu svijetlu točku i pozitivne pomake vidi i očekuje u investicijama iz sredstava Europske unije iz sredstava za ruralni razvoj i drugih, pri čemu ukupno možemo povući gotovo milijardu eura. “Zato svi, pogotovo gospodarstvenici i OPG-ovi, moraju biti spremni i imati projekte koje će kandidirati i ostvariti sredstva te proizvoditi i zaposliti radnike, poglavito mlade i sve druge nezaposlene”, zaključuje.