Razina zaštite ljudskih prava žena, djece, invalida, nacionalnih manjina, siromašnih i osoba starije dobi u Hrvatskoj je na niskoj razini.

Zaključak se može iščitati iz pregleda stanja ljudskih prava u Hrvatskoj koji je Vijeću za ljudska prava UN-a predao ured pučke pravobraniteljice, a napravljen je u suradnji s pravobraniteljicama za djecu, za osobe s invaliditetom i za ravnopravnost spolova.

- Proces pristupanja EU pozitivno se odrazio na podizanje standarda zaštite ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije. No, gospodarska kriza teško je pogodila najranjivije skupine društva te rezultirala ograničavanjem ponajprije socijalnih prava građana, ali i smanjivanjem kapaciteta javnih servisa i institucija - ističe se.

Iako je u Hrvatskoj uspostavljen relativno dobar zakonodavni i institucionalni okvir u području ljudskih prava, provedba propisa i javnih politika i dalje zaostaju, stoji u izvješću pučke pravobraniteljice Lore Vidović. Kao pozitivan iskorak navodi se proširenje ovlasti institucije pravobranitelja, no ono nije pratilo odgovarajuće kadrovsko i materijalno jačanje institucija za ljudskih prava.

U Hrvatskoj i dalje raste broj pritužbi građana na pravosuđe i dugotrajnost sudskih postupaka. Značajno je povećan i broj predmeta građana na Europskom sudu za ljudska prava. Naglašen je i problem pružanja besplatne pravne pomoći, također zbog nedostatka novca. U izvješću se upozorava kako su iznosi socijalnih pomoći u Hrvatskoj nedopustivo niski, posebice pomoć za uzdržavanje za samce, ali i iznosi doplatka za pomoć i njegu.

- Potrebno je preusmjeravati socijalne transfere na one skupine koje su u najnepovoljnijem položaju, odnosno one koji su potpuno nesposobni za rad i privređivanje i bez ikakvih sredstava za život – ističe pravobraniteljica.

Upozorava i na probleme s ostvarivanjem prava najranjivijih skupina građana: siromašnih, obitelji s više djece i osoba s invaliditetom.

Posebno ranjivu skupinu čine starije osobe koje su ovisne o pomoći drugih, a socijalnim naknadama ne mogu osigurati potrebnu podršku u kući. Ni problem socijalnog stanovanja nije sustavno uređen te se i dalje čeka donošenje Nacionalnog programa poticanja socijalnog stanovanja, za što je rok bio kraj 2008. godine. Beskućnici se nalaze u ekstremnom siromaštvu, i socijalno su isključeni, a financiranje skrbi o njima prepušteno je mogućnostima i volji lokalne samouprave. Zbog sve češćeg gubitka radnog mjesta i nemogućnosti zapošljavanja na nesigurnom tržištu rada prekomjerno zaduženje građana sve više završava ovrhama, a čemu pridonose i slaba informiranost te nedostatna financijska pismenost građana, stoji u izvješću.

Kod poslodavaca su uočene nepravilnosti pri otkazima, neproduženju ugovora o radu na određeno vrijeme, nezakonitom prekovremenom radu i njegovu neplaćanju, neisplati plaća...

Ne postoji cjelovit popis svih civilnih žrtava rata ni zakonska odšteta za sve njih te raste broj predmeta pred Europskim sudom za ljudska prava koji se tiču neučinkovitih istraga, u kontekstu procesuiranja ratnih zločina. Lani su se dodatno zaoštrili međuetnički odnosi kao posljedica inicijative za raspisivanje referenduma o dvojezičnosti.

U Hrvatskoj se bilježi i učestalo neprihvaćanje osoba druge boje kože, druge nacionalnosti ili vjere u odnosu na većinsku populaciju te LGBT osoba. Najčešći motiv počinjenja kaznenih djela motiviranih mržnjom je mržnja na temelju nacionalnog podrijetla. U posebno teškim problemima su Romi, među kojima su socijalna isključenost i siromaštvo znatno rašireniji nego u ostalim skupinama.

Prema pritužbama upućenima pučkoj pravobraniteljici, diskriminacija je najučestalija u području rada i zapošljavanja. Osobe s invaliditetom u hrvatskom su društvu, gotovo na svakom koraku, stavljene u nepovoljniji položaj u odnosu na druge zbog nemogućnost ulaska u javne prostore te nemogućnosti samostalnog korištenja sadržajima.