Malo je onih u Hrvatskoj koji već danas mogu reći da će za 20 ili 25 godina, kada odu u mirovinu, moći normalno živjeti. Hrvatski mirovinski sustav danas je na koljenima i prepun nepoznanica.

- Generacijska solidarnost se na primjeru vaše generacije igra zadnji put u novijoj povijesti ove zemlje, a nakon toga dolaze nova pravila, pa za svoju mirovinu i za mirovinu mojih vršnjaka i mlađih od mene morat ćemo zaraditi na neki drugi način - istaknuo je nedavno premijer Zoran Milanović na izvještajnoj skupštini HSU-a.

Dodao je da će država, i kada ne bude sustava solidarnosti, uvijek biti tu “da uskoči jer ne može dići ruke od svega”, ali će se morati igrati prema nekim drugim pravilima.

Kako nam je rekao saborski zastupnik i predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika Silvano Hrelja, mirovinski je sustav bremenit problemima i nitko danas sa sigurnošću ne može reći što će i kako biti sutra.

Na pitanje hoće li ljudima koji danas rade takav sustav za nekih 20 ili 25 godina donijeti mirovinu koja će im osigurati dostojanstven život, kaže kako za približno 25 posto onih koji danas rade može odgovoriti potvrdno, a za preostalih 75 posto oko toga ima dosta upitnika. “Za sve one koji imaju veću plaću od prosječne i koji će raditi puni radni staž, pretpostavka je da bi im mirovina iz I. i II. stupa bila veća nego sada mirovina iz I. stupa. Nažalost, za onih preostalih približno 75 posto ne mogu to jamčiti jer s ovim izdvajanjem ne mogu očekivati da će im mirovina iz dva stupa biti veća nego sada iz I. stupa. S vremena na vrijeme svakako treba proanalizirati kakvi su efekti toga i imamo li uopće mogućnosti povećati izdvajanja u taj II. stup. Oko toga bi trebalo biti pošten i komunicirati, ali ne s umirovljenicima, nego s radnicima i sindikatima jer će oni biti korisnici II. stupa”, kaže Hrelja.

O krizi mirovinskog sustava i njegovoj nužnoj reformi proteklog je tjedna govorio i Željko Jukić iz Croatia osiguranja, istaknuvši kako Hrvatska ima najveći udjel umirovljeničke populacije prema broju zaposlenih u EU. U skladu s tim, čak 47 posto generacijske solidarnosti financira se iz poreza i proračuna. “Rješenja za takvo, dugoročno neodrživo, stanje u financijskom je opismenjivanju o važnosti i individualnoj odgornosti pojedinca i brizi za treću životnu dob, zatim u podizanju razine povjerenja u institucije, što znači veću transparentnost osiguratelja, dugoročnu sigurnost i očuvanje realne vrijednosti uloženog kapitala, a treće rješenje su proizvodi individualne mirovinske štednje, odnosno životno osiguranje i mirovinsko osiguranje”, rekao je Jukić.

Podsjetimo, prosječna mirovina u rujnu ove godine iznosila je 2231,35 kuna, a omjer broja umirovljenika (korisnika) i osiguranika (radnika) opasno je blizu 1:1 - trenutačno iznosi 1:1,18. Umirovljenika je, naime, u rujnu bilo 1,220.681, a osiguranika 1,443.744, s tim što je među korisnicima mirovina bilo 54,36 posto žena i 45,64 posto muškaraca. Prosječna starosna mirovina za 40 i više godina mirovinskog staža je 3367,12 kuna, a njezin je udjel u prosječnoj netoplaći za kolovoz (5516 kuna) 61,04 %. Prosječan mirovinski staž za ukupan broj korisnika mirovine prema Zakonu o mirovinskom osiguranju je 30 godina, a njihova prosječna dob 71 godina. Mjesečna sredstva potrebna za isplatu mirovina i mirovinskih primanja procjenjuju se na 3,03 milijarde kuna.

Nedavno je i sam ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić na konferenciji o “zdravoj i sigurnoj budućnosti” spomenuo neodrživo stanje mirovinskog sustava međugeneracijske solidarnosti. Kada je riječ o mirovinskim fondovima s kapitalnim pokrićem, danas 1,69 milijuna građana ima račune u jednom od četiriju fondova u drugom mirovinskom stupu. Prosječni godišnji prinos od osnutka do sredine ove godine bio je 5,75 posto, a od početka ove godine iznosio je 6,95 posto. No malo je onih koji vjeruju da će te naizgled pozitivne brojke biti dovoljne da većini hrvatskih državljana osiguraju kvalitetan život.