Kada smo automobil parkirali ispred skele koja bi nas trebala prevesti preko Drave do otoka Križnice, na tren smo pomisli da idemo u drugu državu i da će svakog trena netko zatražiti naše putovnice.

Putovnice na kraju nitko nije tražio, besplatno smo uživali u vožnji preko Drave, a da smo ipak prešli državnu granicu s Mađarskom bez dokumenata, prava je istina. Mnogi Slavonci ne znaju da je dravski otok Križnica, pokraj Pitomače, u Virovitičko-podravskoj županiji prava oaza mira i stanište mnogih ugroženih vrsta životinja. S hrvatske je strane otok, a s mađarske poluotok, iako graničnog prijelaza za promet nema. Svakoga dana skelar Marijan Turopoljec s kolegama prevozi automobile, mještane i školarce koji od prošle godine idu u školu u Pitomaču. Kopno s Križnicom osim skele povezuje i viseći pješački most koji je i sam predstavlja veliku opasnost. Naime, na početku mosta jasno stoji znak da je prolazak ljudima zabranjen, tj. oni prelaze most na vlastitu odgovornost, a doznajemo da je postavljen prema nalogu načelnika Općine. Međutim, to je samo farsa, jer da nema toga mosta, gotovo da na Križnici ne bi bilo ni života za četrdesetak obitelji i 110 mještana pa se na znak zabrane gotovo nitko i ne obazire. Međutim, što ako se dogodi najgore?

- Nije se još nikada dogodilo, hvala Bogu. Most se često obnavlja, stavljaju se nove daske, katkad izgleda jezivo, a posebno kada puše vjetar i kada je ciča zima, jer se tada njiše, ali bez njega bi bilo jako teško. Dugačak je stotinjak metara i jedini nam je izlaz prema liječniku kada ne radi skela, a ona u ovo doba godine radi od 7 ujutro do 20 sati. Mještani Križnice uglavnom imaju po dva automobila. Jedan parkiramo prije ulaza na most u Križnici, a drugim idemo s druge strane prema Pitomači kada pješice prijeđemo viseći most. Treba napraviti novi, ali o tome se već godinama šuška, a stranci na vlasti u Općini Pitomača očito se ne žuri – kaže nam jedan lokalni stanovnik, kojeg smo sreli na skeli i koji je želio ostati anoniman.

Posebice su opasne turističke ture kada pedesetak ljudi odjednom kroči na most, ili pak motociklisti s velikim motorima, a to najviše i uništava pješački most, čije obnavljanje redovito plaća Općina Pitomača. Križnica je izolirani kultivirani krajolik s istoimenim naseljem i omeđen je hrvatsko-mađarskom granicom i Dravom. Tu Drava čini meandre na malom prostoru u velikim zavojima kakvi ne postoje od Austrije do ušća u Dunav. Staro korito Drave i vode stajaćice staništa su za mnoge vrste riba te ugrožene i zaštićene vrsta ptica poput divlje patke, crne liske, šljuke, riječnog galeba, orla štekavca, stepskog sokola, a od 2008. Križnica se nalazi unutar regionalnog parka Područje rijeke Mure i Drave.

Križničanin Stjepan Božičko voli svoj otok i u njemu uživa svake sekunde, iako je svjestan da život tamo ima i prednosti i nedostatke pa se dogodilo da je svoju suprugu, kojoj je pozlilo, vozio u tačkama u gluho doba noći preko mosta, jer je s druge strane čekalo vozilo Hitne pomoći koje nije moglo na otok, jer skela u kasne sate ne radi.

I Mira Rengel svakodnevno je u Križnici. Vlasnica je jednog od ukupno dva restorana na otoku, Ribička klet kojeg posjećuju mnogi ljubitelji prirode i ribljih specijaliteta iz cijele regije. Kako kaže, unazad dvadesetak godina dosta se toga učinilo i moderniziralo, ali opet nije kao na kopnu.

- Ovdje se živi mirno i tiho. Imamo električnu energiju, telefon, ali i ADSL Internet. Od prošle godine više nemamo školu, nemamo trgovinu, kanalizaciju i vodu... Za vrijeme bivše Jugoslavije ovdje je bilo vojske i bilo je teže dolaziti. Bilo je i slučajeva bježanja ljudi iz Mađarske u Hrvatsku, a nedavno su iz te države u našu pobjegle krave iz obližnje farme... Sad su se vremena promijenila i nije tako kruto nakon ulaska u EU – kaže Rengel, naglasivši da se u središtu mjesta nalazi i kapelica sv. Antuna gdje se održava misa. U Ribičkoj kleti gosti mogu kušati pravu slavonsku kuhinju, ali i druge riblje specijalitete od dravske ribe. Ponuđeno nam je fino vino, ono aršanjsko, jer ovdje u brdima Bilogore i u Pitomači nema lošeg vina.

Ovdje ljudi žive posebnim životom. Odmah kod skele nalazi se i pješčano odbojkaško igralište gdje mnogi ljubitelji sporta provedu ljetna popodneva. Tu dolaze i zaljubljenici u prirodu, uživaju u odmorištu kod stare Rašine lipe, odmah u blizini lovačke čeke s koje pogled seže daleko u polja kukuruza i pšenice. Tu dolaze i motociklisti, biciklisti, umjetnici. Svakoga Križnica prigrli te učini svojim prijateljem, a zasigurno bi novim cestovnim mostom možda izgubila ono nešto. Jer ako bi se svakoga dana tu moglo doći automobilom mir bi bio poremećen i priroda zagađena. Tada taj raj na zemlji više ne bi bio oaza za ljude željne mira i iskonske prirode, nego samo obična destinacija s naslovnice turističkog kataloga.