Alergije su neuobičajeni i neprimjereni odgovor imunološkog sustava na različite čimbenike okoliša, a manifestiraju se kao reakcija preosjetljivosti na čimbenike okoliša koji se nazivaju antigenima ili alergenima.

Simptomi alergijske reakcije mogu biti opći ili lokalizirani na organ, odnosno organski sustav putem kojeg je alergen ušao u tijelo, a alergijske reakcije znatno se razlikuju u brzini nastanka i intenzitetu. Tako se bilježe blagi i sporo progresivni simptomi poput kihanja čiji se intenzitet postupno pojačava danima, ali i oni koji se razvijaju izrazito brzo, unutar samo nekoliko minuta, te mogu ugroziti život bolesnika, odnosno izazvati anafilaktički šok.

U alergijske bolesti najčešće se ubrajaju one dišnog sustava (alergijska hunjavica, astma, alergijski alveolitis), alergijski konjunktivitis, alergijske bolesti kože (urtikarija, atopijski i kontaktni dermatitis), probavne alergijske bolesti, alergijske reakcije na lijekove te anafilaktičke reakcije, osobito preosjetljivost na otrove insekta. Često se neke od tih bolesti javljaju udruženo u istih osoba ili nastanak jedne prethodi drugoj.

Popis tvari na koje su ljudi alergični je vrlo velik. Naime, gotovo svaka tvar iz okoliša može izazvati alergijsku reakciju, ali je većina tvari, srećom, izaziva rijetko. Najčešći alergeni produkti su grinje, kućna prašina, kućne životinje (njihovi sastojci kože, dlake ili žljezdanih izlučevina), pelud, hrana (školjke, račići, kikiriki...), lijekovi, konzervansi, aditivi hrani i pićima, plijesni, otrovi insekta... Među tim tvarima neke su znatno češće odgovorne za nastanak alergija nego druge.

Kada se pojavi sumnja na alergiju, valja se javiti liječniku te potom prema njegovoj uputi učiniti kožni alergološki test. Naime, unatoč razvoju modernih dijagnostičkih metoda u alergologiji, kožni alergološki test i danas je nezaobilazan kao specifična i senzibilna, brza, reproducibilna i jeftina «screening» metoda u dijagnostici alergijskih bolesti. Najmanje tri dana prije kožnog testa ispitanik ne smije koristiti antialergijske lijekove (antihistaminike) ili neke druge lijekove koji mogu utjecati na rezultate testa (npr. tricikličke antidepresive).

Kožni test izvodi se ubadanjem lancetom u kožu malih doza alergena koji kod preosjetljive osobe izaziva alergijsku reakciju prvog tipa. Ako je osoba alergična, na mjestu uboda tim alergenom kroz petnaestak minuta pojavit će se oteklina (urtika) i crvenilo kao pokazatelji kemijskih tvari koje se oslobađaju tijekom alergijske reakcije. Važan dio svakog kožnog testa je testiranje pozitivnom kontrolnom otopinom, najčešće histaminom, kojim se utvrđuje normoreaktivnost kože. Pozitivna reakcija na mjestu uboda histaminom ne znači alergiju na histamin već normalnu reakciju kože. Negativnom kontrolnom otopinom provjerava se nespecifična histaminoliberacija nastala, primjerice, zbog fizikalne traume kože ili dermatografizma. Pokazatelj ispravne tehnike testiranja je ako ubodno mjesto ne krvari.

Današnja znanost ulaže goleme napore u potrazi za pravim lijekom protiv alergija. Najčešće su greške kada se bolesnik samostalno liječi uzimanjem sprejeva i kapi, a da se nije javio svome liječniku. Tek kada se alergija potvrdi, može se i liječiti ili ublažiti.

Više je načina liječenje alergija. Jedan od najučinkovitijih je očistiti mjesto boravka od alergena koji izazivaju reakcije pojedinca, te izbjegavati mjesta koja takve alergene sadržavaju. No, kada su u pitanju, primjerice, inhalacijske alergije poput alergijskog rinitisa, koji je ujedno i najčešći, u liječenju se upotrebljavaju različite skupine lijekova: antihistaminici, kortikosteroidi, dekongestivi, kromoni, antikolinergici, antileukotrijeni i imunoterapija.