Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak lani je imala 20 posto više predmeta za postupanje u odnosu na prijašnje godine. Kada je riječ o zaštiti prava osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju, bilo je 1.255 pritužbi, a najčešće su se odnosile na područje socijalne zaštite, pristupačnosti, zapošljavanja i rada, zdravlja i obrazovanja. “Mi smo zapravo i dalje nevidljivi ljudi”, ustvrdila je pravobraniteljica. Potvrđuje to i činjenica da je u dokumentu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta naveden popis zdravstvenih kontraindikacija srednjoškolskih obrazovnih programa u svrhu upisa u prvi razred srednje škole, a po njemu gluhe osobe, te osobe s težom nagluhosti ili s teškoćama govora ne bi mogle raditi gotovo ni jedan posao. “Tako su za daljnje školovanje definirana ograničenja gotovo svima koji nemaju uredan vid, sluh, njuh, koštano-mišićno tkivo ili imaju oštećenje sluha u govornom području”, ističe pravobraniteljica i dodaje da su terminologija, opisi stanja i kontraindikacija u dokumentu nepoznati čak i profesorima-rehabilitatorima. “Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta očito je zaboravilo na alternativne oblike komunikacije, potporne tehnologije za slijepe ili osobe u invalidskim kolicima, koji se djeci s teškoćama osiguravaju u osnovnim školama, zaboravilo je da je prihvaćanje različitosti i prilagođavanje okoline osobama s invaliditetom civilizacijsko pitanje, a onda i pitanje u domeni Zakona o suzbijanju diskriminacije. Danas kad Ministarstvo rada i mirovinskog sustava propisuje kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom, drugo ministarstvo u toj istoj vladi donosi dokument kojim se osobama s invaliditetom onemogućava obrazovanje za zapošljavanje”, upozorava Slonjšak. (E.S.)