Prije točno 50 godina Zagreb je pogodila katastrofalna poplava u kojoj je stradalo čak 17 osoba, podsjetila je prof. dr. sc. Jasna Šoštarić s Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku. Poplave iz 1964. i 1965. godine smatraju se najvećim prirodnim katastrofama u 20. stoljeću kod nas.

- Međutim, na našim prostorima čak 42 posto ukupne štete od svih prirodnih nepogoda prouzročava - suša. Ta dva ekstrema najviše pogađaju poljoprivredu i vodoprivredu, kao naravno i druge gospodarske grane. S aspekta poljoprivredne proizvodnje ne možemo razlučiti jedno od drugoga. Kod navodnjavanja prvi uvjet za površinu koju ćemo navodnjavati jest da je ona uređena s riješenom obranom od suvišnih voda - površinskih, oborinskih, slijevnih i poplavnih voda. Tek potom se može razgovarati o navodnjavanju. Mislim da ćemo vrlo brzo nakon ove poplave biti suočeni sa sušom. U samo mjesec dana suočit ćemo se s dva ekstrema. Rješavanje ove problematike zahtijeva kompleksno, sveobuhvatno rješenje. Poplava je ipak, valja reći, prirodna i uobičajena pojava. No, imamo znanje, tehnologije i tehniku da se zaštitimo od te nepogode. Kada je u pitanju prirodna katastrofa, tu ne postoje administrativne granice i ne možemo reći da nas nije briga što rade Bosanci i Mađari. Dakle, problem se mora rješavati i među državama. “Ova katastrofa pokazala je gdje se ne treba štedjeti da bi se izbjegle buduće katastrofe”. Tu rečenicu izrekao je Josip Broz Tito u Vukovaru i Osijeku 4. svibnja 1965. godine, nakon velikih poplava. Ona vrijedi i danas, kazala je prof. dr. sc. Šoštarić.