Ime Nenada Barinića dobro je znano na domaćoj strip-sceni pa retrospektivna izložba njegovih crteža što su nastajali kroz proteklih čak 30 godina posve sigurno privući će brojne znalce i ljubitelje umjetnosti stripa u Hrvatski dom Vukovar.

Koliko je stripova i ilustracija dosad nacrtao autor nije izbrojio, no dometnut će kako je “eto, sretan dočekao retrospektivu, za života”.

Kakav je Vaš jedan pogled unazad, kroz 30 godina umjetničkog rada?

- Prebrzo su prošle godine... Tek sada čovjek vidi što jeste ili nije postigao. Mislim da sam za tih 30 godina mnogo učinio, samoga sebe izgrađivao i izgrađujem se i nadalje. Neki za toliko vremena, kako sam čuo, dobiju posthumno izložbe. Eto, ja sam živ, Bogu hvala! Svih tih godina uvijek sam bio prisutan u stripu, u ilustraciji, s usponima i padovima, uspjesima i neuspjesima, a gledajući da su Vinkovci, gdje sam tada živio, relativno mala sredina, opet sam mnogo postigao na svom umjetničkom putu. Zapravo, samo sam se pribrojio svoj onoj hrpi ljudi koji su za umjetnost dali mnogo od svojih života, govorim o vinkovačkoj sceni, od akademaca, naivaca, glazbenika, filmaša itd.

Ima li zadovoljstva sada? Kakav je položaj stripa, crtača stripa u Hrvatskoj?

- Rad na stripu je ljubav, to je i oslobađanje od stresa. No, strip bi trebalo više vrednovati i štititi autorska prava strip-crtača. Da bi se napravio jedan strip treba jako mnogo rada i općeg znanja. Nije strip samo finalni proizvod koji se kupi na kiosku i prelista. Iza jedne stranice stripa stoji golem rad od same ideje, sinopsisa, scenarija, razrade likova, prikupljanja dokumentacije, do karakterizacije likova, skica, izrade strip-table u olovci. Mnogo se tabli podere i baci dok umjetnik ne bude zadovoljan krajnjim rezultatom. Onda tuširanje, upis teksta, koloriranje, i na kraju, slijedi borba za objavljivanje bilo kakvog rada.

Koliko, zapravo, stripova “stane” u 30 godina umjetničkog rada?

- Prve radove objavio sam s 12 godina u školskim časopisima, to je bio i poticaj za daljnji rad. Otad sam objavio mnogo, mnogo stranica stripa, ilustracija, novinarskih tekstova, nakupi se toga, no nisam baš brojao. Realno, bilo bi to oko 300 do 400 tabli stripa koje su objavljene, 300-tinjak ilustracija negdje objavljenih, ali treba reći da iza toga stoji rad od 5.000 stranica stripa, tisuću ilustracija. Dio se nije moglo “progurati” za objavu, ili je pak ostalo neplaćeno. Sve je pak, išlo u afirmaciju.

Što Vam je najdraže od svega nacrtanog, kroz sve te godine? Što novoga spremate?

- Teško je to pitanje. Posebno mi je drag “Einstein world”, jer je to strip-album koji je bio tražen od izdavača iz SAD-a, no nije mu tamo bila suđena objava. Scenarist Tihomir Mraović i ja doslovno smo 13 godina radili na njemu, izišao je na koncu i odaslan diljem svijeta za arhive. Tu je svakako i “Ovčara - krik u noći”, iako nije klasični strip-album, ali je važan zbog onog što predstavlja za Vukovar, grad u kojem živim, i trebala je jedna doza hrabrosti zapravo da se sve ono što se dogodilo u tom gradu '91. godine napravi kao strip. Strip album “Idemo na Dunav!!!” označio je prvi dio mog rada u sferi ribolova, to je strip s kojim je napravljen proboj stripa u ribolovne časopise, s prikazima ribolovnih dogodovština. Od ilustracija, specifičan je rad na dokumentarnim filmovima o Domovinskom ratu, tu sam “ušao” kao autor koji radi stripove i ilustracije ratne tematike, kao u projektu “Heroji Vukovara”, gdje je izrazito važan dokumentarni, istraživački, istiniti pristup takvome stripu, i na tome sam sebi inzistiram.

Posebno volim raditi s djecom, približit im strip, zato i vodim radionice diljem Hrvatske. Raduje me velik interese među djecom za umjetnost stripa. To je razlog i knjige u nastajanju, “Škola stripa kroz radionice”. Sada radim i na još jednom stripu o Domovinskom ratu, a i još šest izložbi čeka me do kraja godine, od Drenovaca preko Vukovara i Vinkovaca do Šibenika.

Ali, oni koji prate rad Nenada Barinića znaju da to nije sve što radi.

Teško je pobrojati, no ukratko – čovjek multipraktik! Eto, ne stignem više biti u ribočuvarskoj službi, ali i dalje se bavim ribolovom i ribolovnim novinarstvom, pišem blogove i vodim web stranice, zaposlen sam u MUP-u, radim na konstruktorskom dizajnu i koloriranju ribolovnih mamaca za koje sam i test ribolovac, predsjednik sam vukovarskog Moto kluba “Golubica”... Ne mogu se svega sjetiti. E da, i oslikavanje zračnim kistom tzv. airbrush motocikla, kaciga i sl., što me, iako je riječ o iznimnoj teškoj tehnici, lijepo opušta u slobodno vrijeme dok se motocikli s unikatnim crtežima iz moje radionice vozaju ne samo po Hrvatskoj, nego i po Švedskoj, Francuskoj, Njemačkoj.