OSIJEK - Dr. sc. Mirela Župan, docentica na Pravnom fakultetu, organizirala je okrugli stol o temi “Zaštita najboljeg interesa djeteta u prekograničnim predmetima”. O toj temi raspravljalo je 50 sudionika, profesora prava iz RH, Slovenije, Mađarske, Srbije i SAD-a, kao i sudaca te djelatnika Središnjeg tijela pri Ministarstvu socijalne politike i mladih. O značaju ove teme razgovarali smo s docenticom Mirelom Župan.

Zbog čega je ova tema važna za pravnu struku?

- Zbog suvremene dinamike migracija, često se preko granica kreću obitelji ili pojedini njihovi članovi. Najranjiviji članovi obitelji, djeca, pri tome trebaju posebnu zaštitu. Pravne mehanizme kojima raspolaže pravni poredak RH dijelom smo preuzeli ulaskom u Europsku uniju, a dijelom potječu iz sustava međunarodnog prava koji je RH preuzela kroz članstvo u međunarodnim organizacijama, od UN-a, preko Vijeća Europe do Haške konvencije za međunarodno privatno pravo.

Kako to izgleda u praksi? Imaju li djeca posebnu pravnu zaštitu ili na tome još treba raditi?

- Praktičari imaju mnogo prekograničnih predmeta i često ne znaju kako postupati. Stoga je bitno ovo povezivanje znanosti i prakse, kako bi se poboljšao pravni položaj djece. Jer djeca su najmanje kriva, a najviše su izložena migracijama, koje nisu dobre za njihovo psihičko zdravlje, ako nisu kontrolirana od nadležnih tijela.

Što se na osječkom Pravnom fakultet konkretno čini vezano uz tu tematiku?

- Cijeli jedan tjedan na Pravnom fakultetu obilježile su aktivnosti usmjerene zaštiti najboljeg interesa djeteta u prekograničnim predmetima, no to je samo mali dio onoga što radimo. Aktivnosti vezane uz ovu tematiku održavaju se na Pravnom fakultetu u okviru dva projekta. Jedan je Jean Monnet katedra za europsko radno pravo, europsko pravo jednakosti i europsko pravo ljudskih prava, čiji je voditelj prof. dr. sc. Mario Vinković, a ja sam članica katedre i organizatorica ove aktivnosti. Taj projekt sufinancira Europska unija. Drugi je projekt Zaštita najboljeg interesa djeteta u prekograničnim stvarima, čiji sam voditelj i glavni istraživač. Projekt sufinancira Sveučilište J. J. Strossmayera. V. Latinović