Prema podatcima Društva arhitekata grada Osijeka, na području grada registrirano je oko 60 arhitekata, a, primjerice, cijele 2013. godine lokacijska dozvola zatražena je za samo 70 objekata, što je za 50 posto manje nego, primjerice, 2006. ili 2007., kada je pred Povjerenstvo za lijepo dolazilo i do 150 projekata.

Ti podatci samo potvrđuju da je s građevinskim sektorom potpuno potonuo i onaj projektni, odnosno osječki arhitekti trenutačno nemaju što, ni za koga, projektirati.

- Dovoljno je da vam kažem kako je od spomenutih 70 projekata većina njih bila zapravo dokumentacija za nekakvu infrastrukturu, od skladišta, transformatorske stanice, plinovoda, kioska do stanice za tehnički pregled, a lijepe arhitekture gotovo uopće nema. Nitko ne gradi ni poslovne ni stambene zgrade, ali ni obiteljske kuće. Kako kreativne arhitekture nema, većina arhitekata danas preživljava od legalizacija građevina. Pitanje je bismo li mogli konkurirati, primjerice, na Jadranu ili u Zagrebu, gdje se još nešto i gradi, ako znamo da Komora arhitekata na razini Hrvatske ima 2.500 članova. U vezi s izlaskom na tržište Europske unije, problem je što oni imaju drukčije zakone, poput onog o zaštiti od buke ili od požara, a svima bi nama trebale dodatne dozvole. Jedini iz Osijeka za koga znam da trenutačno nešto konkretno radi je Sirrah d.o.o., koji projektira Ikeu, a u Osijeku se sada postavlja pitanje tko će eventualno projektirati Lagermax - priča arhitektica Danijela Lovoković.

Jedan od budućih javnih natječaja koji bi osječkim arhitektima mogao biti zanimljiv je i onaj za džamiju u Osijeku, no arhitekti drže kako je javljanje na takve natječaje pitanje isplativosti.

- Na takvim natječajima nagradu dobiva tek dvoje-troje ljudi, svi ostali ostaju kratkih rukava, a pritom su uložili vlastita sredstva. Konkretnog posla nema i legalizacije su jedina infuzija koja za sada spašava struku od potpunog pomora. Proboj na tržište EU-a moguć je samo za jako mlade arhitekte koji barataju posljednjim informatičkim alatima, a mi bismo zapravo mogli postati servis za zapadne zemlje, jer, primjerice, Velika Britanija sve crta u Indiji, zato što je radna snaga tamo jeftina, govori engleski i ima najsuvremenije informatičke programe. Nas arhitekte može tješiti to da ćemo, kada posao krene, mi prvi imati posla, jer tek nakon nacrta slijedi gradnja - kaže Oliver Grigić.