Napokon je i RH u samom europskom vrhu – 5. je u Europi prema vrijednosti državne imovine, iza mnogo razvijenije četiri zemlje Skandinavije.

No vrh ne držimo kada je riječ o prihodovanju od te imovine – godišnje manje od 1 posto BDP-a, dok prethodni četverac prihoduje od toga čak 10 posto BDP-a. Potvrđuje to da naša država ne skrbi o svojoj imovini marom dobroga gospodara. Sredinom siječnja RH treba dobiti jedinstveni Registar državne imovine koji obuhvaća 350.000 nekretnina – objekata, poljoprivrednog i drugog zemljišta, šuma…, vlasničkih udjela i dionica u poduzećima, a popis će se i nadopunjavati. Ocjena je da država nema viziju upravljanja imovinom pa tako gubi veliki novac kojim bi mogla graditi škole, bolnice, ceste... Primjera za to po Slavoniji i Baranji je napretek. U Đakovu država je već 14 godina vlasnik upravne zgrade propale Đakovštine - Mimoze, koju je preuzela na ime poreznoga duga. Zgrada od 7.200 kvadrata u 14 godina stajala je državu - porezne obveznike, milijune i to samo za osnovno održavanje. RH je samo za minimalno održavanje godišnje na Mimozu trošila oko 500.000 kuna. Kosoričina vlada 2011., odlučila ju je darovati Gradu Đakovu no on u tome ne vidi nikakav dar.

- Za nas je to čista kupoprodaja jer je Vlada htjela da se, preuzimanjem Mimoze Grad odrekne 26 milijuna kuna u korist države. Nisam na to htio pristati jer bi to bila prodaja Gradu zgrade koja je u međuvremenu propala i treba ju sanirati pa je naš stav da je RH sanira i u nju smjesti svu administraciju što je dislocirana po gradu, a Gradu prepusti napuštene prostore s kojima bismo znali što bismo, kaže gradonačelnik Zoran Vinković. Država je bila i vlasnik trećine “Đakovštine”, a kako je gospodarila njome govori potpuni krah tvrtke i afera “nestalo žito”. Đakovo je i primjer državnog gospodarenja državnom zemljom – već 12 godina Gradu ne da suglasnost za davanje državnih tabli u višegodišnji zakup pa je on sve vrijeme jednogodišnji što nije dugoročno rješenje. I na zadnji, 4., natječaj stigla je odbijenica, a što Grad objašnjava “nepodudaranjem” političkih opcija u njemu i na državnoj razini. Tako će za državnih 3.500 ha sada natječaj, umjesto dosad lokalne zajednice, raspisati država, a Vinković ističe da je oko 8 posto te zemlje Grad označio posebnim interesom i tražit će da postane gradska jer je ušla u njegovu građevinsku zonu.

Bolan primjer imovine bez vizije vlasti je i Sušionica voća i povrća u Vrpolju. Za otvaranja, 2002., isticana je kao velik državni projekt koji će pokrenuti zapošljavanje, no ne radi već šest godina od čega je tri u stečaju. Vrlo brzo je vrpoljački 'Obrovac' nakupio 120 milijuna kuna duga s tim što je država dodatno ulila oko 100 milijuna naših kuna za plaće, održavanje..., iako proizvodnje nije bilo, a od ljetos nema nijednog radnika. Ako je Drenje nedavno dobilo novu školu od oko 12,5 milijuna kuna, čini se da smo samo na dodatnom ‚ulijevanju’ u Sušionicu izgubili deset škola! Dosad je Sušionica prošla 10 dražbi, početna cijena od 19 snižena je na desetak milijuna kuna Spekulacije su kako se čeka da joj se cijena spusti na 'budzašto' pa da je se kupi i prenamjeni u skladište.

Država svoj “mrtvi kapital” ima u Županji – zgradu bivše Narodne obrane. Iako na atraktivnoj lokaciji, godinama zjapi neiskorištena. MORH je vlasništvo prenio na Ministarstvo pravosuđa i MUP no do danas nije stavljena u funkciju. Istodobno, Prekršajni sud radi u skučenom prostoru pa je predsjednik Dražen Goda posljednjih godina nadležne pokušavao uvjeriti da bi se minimalnim ulaganjima u susjednoj zgradi NO mogao urediti prostor za rad no reakcija je izostala.

- Našim preseljenjem oslobodili bismo prostor Uredu državne uprave, u čijem prostoru smo smješteni. Predlagali smo da u istu zgradu s nama preseli i ODO čime bi Općinski sud dobio više prostora no pomaka nema - kaže Goda.

U Belom Manastiru, prva asocijacija na državnu imovinu je vojarna koju ne koristi nitko. Za razliku od ranijih gradskih vlasti koje su tražile dolazak HV-a u grad, aktualna je želi u svoje vlasništvo za prenamjenu.

-Posredovanjem saborskih zastupnika činimo sve da vojarna prijeđe u gradsko vlasništvo - kaže gradonačelnik Ivan Doboš. Glasno se pita zašto dio vojarne ne bi mogao biti novi vrtić ili prostor za rad osoba s invaliditetom. Dodao je, neke prostorije vojarne mogle bi dobiti udruge. Da je država loš gazda godinama se moglo vidjeti i na primjeru Belja. Ovaj nekadašnji div umalo da nije doveden na rub stečaja. Još su svježa sjećanja na postreintegracijska vremena kada su organizirani veliki prosvjedi i kada su radnici mjesecima bili bez plaća. Iako se neki neće složiti, činjenica je kako je Belje opet prodisalo tek nakon ulaska Agrokora.

A, kako se država snalazi s tvrtkama – pokazuje “Borovo”. Teškoće u tom nekadašnjem obućarskom divu već poduže vremena zabrinjavaju radnike čija egzistencija ovisi o oporavku tvrtke koja je u predstečajnoj nagodbi, ali i lokalne vlasti zbog ionako teške gospodarske situacije. Novo vodstvo „Borova“ nedavno je isticalo kako sudbina te tvrtke nije posve neizvjesna „jer je Vlada RH čvrsto stala iza Borova s interesom da opstane“ ta tvrtka koja je godinama u poteškoćama, generirajući 20-ak milijuna kn duga godišnje. Također je rečeno kako se traži strateški partner za dio proizvodnje, dok se tradicionalne vrijednosti te tvrtke u rukama države – proizvodnja i distribucija kožne i gumene obuće – kroz restrukturiranje planiraju učiniti profitabilnim. Međutim, to bi moglo značiti i da bi „Borovo“ umjesto sadašnjih 863 imalo 600-tinjak zaposlenih…

Gotovo školski primjer nebrige za vlastitu imovinu su Bizovačke toplice koje su nakon neuspješnih pokušaja privatizacije i nagomilanih 150 milijuna kuna duga i završile u stečaju. U zakup ih je uzela Andabakova tvrtka Salve Regina. Nakon što je prije nekoliko dana objavljena vijest o prvoj javnoj dražbi za prodaju Toplica 22. siječnja, sve su oči usmjerene prema novom zakupcu kojeg bi mnogi voljeli vidjeti i kao novog vlasnika. “U posljednjih 20 godina država je pokazala veliku nebrigu za Toplice, a nemalu odgovornost za nastalu situaciju snosi i politika koja se u priču o Toplicama uključivala samo onda kada je to bilo u njezinom interesu: kako po pitanju ubrizgavanja novca kroz pozajmice, tako i po pitanju kadroviranja. Sve je to rezultiralo ogromnim zaduživanjem i gubicima koje je i te kako osjetila i Općina Bizovac, koja posljednjih godina na osnovnu raznih poreza i prihoda od Toplica nije uspjela naplatiti ni kunu”, kaže načelnik Srećko Vuković, naglašavajući da se već od početka stečaja i uzimanja u zakup, u Toplicama mnogo toga počelo mijenjati na bolje i da su se otada nakon dugo vremena počele plaćati i obveze prema Općini Bizovac.(Surađivali: S.KADIĆ, M.LEŠIĆ OMEROVIĆ, M.RADOŠEVIĆ, I.GETTO, L.ANIČIĆ, S.FRIDL, S.BUTIGAN)