NUŠTAR - Dom za psihički bolesne odrasle osobe Nuštar ustanova je socijalne skrbi u kojoj su trenutno smještena 262 korisnika o kojima skrbi 96 djelatnika. Iako je nuštarski dom unutar pilot-projekta uveo visoki standard kvalitete u socijalnoj skrbi, veliki je problem, upozorava Zdenka Raguž, zamjenica ravnatelja Doma, gotovo svih ustanova ovog tipa – stručni kadar.

- Imamo dvije socijalne radnice, medicinske sestre, fizioterapeute, radne terapeute te njegovatelje kao i ostalo pomoćno-tehničko osobolje. U psihoscijalnoj i zdravstvenoj rehabilitaciji dva puta tjedno u ambulantu dolazi nam liječnik iz ambulante Cerić. No naši pacijenti, uz psihijatrijske, imaju i druge bolesti pa je tako enorman broj propisanih lijekova, što dodatno opterećuje rad cerićke ambulante. Kad je pak riječ o radu psihijatra, iza nas je 12 godina lutanja. Na početku nam uopće nije dolazio psihijatar pa se pacijente vozilo u Vinkovce i Vukovar. Nakon toga postignut je dogovor sa Županijom da se iz županijskih proračunskih sredstava omogući dolazak psihijatra jednom tjedno – tako da nam sad dolaze dva psihijatra - ističe Raguž. - U početku je to bio problem jer bi svaki put dolazio drugi psihijatar, što u radu s korisnicima nije dobro funkcioniralo, a i činjenica je da su korisnici s vremenom postajali imuni na određenu terapiju, stoga se uspjelo organizirati dva psihijatra koji uspješno skrbe o korisnicima.

- Dom je veliki potrošač za zdravstvo, krenimo i od injekcija i od lijekova, što zapravo predstavlja određeni teret za našeg liječnika opće prakse, a glavnina problema vezana je uz nedostatke u primarnoj zdravstvenoj zaštiti jer bi se na naše korisnike trebalo gledati kao na posebnu grupu pacijenata. Bolest duše je bolest koja traži više stučnih radnika - naglašava Raguž.

- Psihijatar, psiholog, defektolog – sve su to stručne osobe za kojima bi dom imao svakodnevne potrebe, no nitko nije previše zainteresiran za rad s psihički bolesnim odraslim osobama! - dodaje Raguž.

Na žalost, slična je situacija i u ostalim domovima u Hrvatskoj. Intencija je da se u ustanovama ovakvog tipa sve više smanjuje broj korisnika te da oni prelaze u manje obiteljske domove, no situacija na terenu govori suprotno.

- Činjenica je da je pritisak na ustanove za dugotrajnu intenzivnu skrb kao što je naš dom sve veći. Domovi za starije i nemoćne nerijetko će odbiti korisnike koji pate od staračke demencije i Alzheimera jer jednostavno nemaju uvjete za njih. Zapravo nema logistike koja bi to mogla popratiti i tu je bit cijelog problema - zaključila je Raguž.