BISTRINCI – Prije nepunih mjesec dana 27-godišnji Nikola Rakmić vratio se u svoje rodne Bistrince iz Kanade. On je jedan od prvih Hrvata koji su nakon odluke Suda za azil u Kanadi bili prisiljeni vratiti se kući. Isti kanadski sud, naime, još od prosinca prošle godine svim Hrvatima koji se pojave na njemu više ne produžuje boravišnu dozvolu u Kanadi, već ih šalje natrag u Hrvatsku s obrazloženjem “da je Hrvatska sigurna zemlja i da njezini građani nemaju dovoljno čvrst razlog za njezino napuštanje”. No, unatoč činjenici da se silom prilika vratio kući, Nikola ima samo jednu želju: što prije otići natrag u Kanadu – zemlju mogućnosti za sve one koji žele i koji su spremni raditi.

Nikola je tek jedan u moru brojnih Hrvata, Slavonaca koji se posljednjih godina u potrazi za boljim životom odlučuju krenuti čak na drugi kontinent – u Kanadu. Nakon završetka srednje komercijalne škole i vojne obuke Nikola je radio na više mjesta, kod različitih privatnika. Kod nekih nije imao uplaćeno zdravstveno osiguranje, niti je redovito dobivao plaću. Kad je od susjeda načuo o odlasku u Kanadu, i on se vrlo brzo odlučio na taj korak u potrazi za boljim životom.

Kupio je u travnju prošle godine povratnu avionsku kartu za Montreal (koja ga je stajala 4.300 kuna) i otišao naslijepo. Prvo je primljen u tzv. azil - hotel s doručkom, ručkom i večerom, besplatnim stanovanjem i besplatnim prijevozom po cijelom gradu do dobivanja prve socijalne pomoći za samce, u iznosu od 600 dolara. Kada je dobio prvu socijalnu pomoć, morao si je naći stan. Našao je tada dvosobni stan, koji je plaćao 500 dolara (s vodom i grijanjem), ali ga je dijelio s prijateljem Draganom Gavrićem, također Bistrinčaninom. Nakon dva mjeseca našao si je i posao kod privatnog poduzetnika hrvatskih korijena koji uređuje kuće. S plaćom do 3.000 dolara mjesečno (ako radi cijeli mjesec, i subotom) bio je iznimno zadovoljan, kao i time što su u Kanadi i hrana i tehnička roba i odjeća mnogo jeftinije nego u nas i da se dobrim raspolaganjem novcem može lijepo i uštedjeti. Premda se potpuno naviknuo na život na novom kontinentu, sud je, na žalost, poremetio njegove planove za ostanak u Kanadi, ali ga nije i obeshrabrio, pa Nikola već radi na pripremanju potrebne dokumentacije, s pomoću koje bi (kao i s pomoću jamstva njegovog poslodavca u Kanadi) mogao ponovno krenuti u zemlju koja ga je potpuno osvojila. Ovaj put – za stalno!

- Kanada nije obećana zemlja, kako mnogi misle, jer je ovdje tempo života i rada puno brži nego u Hrvatskoj. No ovdje se istovremeno, ako se želi raditi, može puno i zaraditi. Poslodavci prepoznaju i vrednuju trud svojih zaposlenika i to je jedini recept kako se u Kanadi može uspjeti - kaže Nikola.