Posljednji objavljeni podaci govore da se u Hrvatskoj godišnje troši oko milijun kutijica antidepresiva.

U SAD-u se procjenjuje da ih uzima svaka deseta odrasla osoba. Kad je riječ o ženama u 40-im i 50-im godinama, taj je broj još veći pa je procjena da antidepresive u Americi pije svaka četvrta žena.

U Hrvatskoj još ne postoji točan registar pacijenta kojima je dijagnosticirana depresija, pa ne postoje ni točni podaci o učestalosti te bolesti, a hrvatski psihijatri upozoravaju da s postojećim podacima ne treba žurno zaključivati i o porastu depresije u našoj zemlji jer treba znati da su antidepresivi lijek izbora i za brojne druge psihijatrijske poremećaje i krizna stanja.

- Potrošnja antidepresiva je porasla i to je točno. No treba raspravljati zašto je ona porasla i je li potrošnja antidepresiva povezana s porastom depresije. Tu distinkciju treba strogo napraviti. Depresija je, naime, vrlo teška bolest, za koju se u jednom od kriterija utvrđivanja kaže da dolazi do znatnog ili potpunog gubitka radne i socijalne funkcionalnosti čovjeka. Kad bi podaci koji se donose bili doista takvi, a to je da svaki deseti Amerikanac uzima antidepresive, svi bismo mi bili u blokadi. To kao prvo znači da bi Amerika bila u blokadi, jer bi svaki deseti radnosposoban Amerikanac bio na bolovanju. Dakle, vjerujem da je povećana uporaba antidepresiva samo dijelom povezana s porastom broja slučajeva depresije, ali treba znati i da antidepresivi nisu lijekovi koji se propisuju isključivo za liječenje depresije. Moram priznati da bi mene kao kliničara na neki način i veselilo da uporaba antidepresiva raste jer su dugo vremena, kod nas, odmah iza lijekova za hipertenziju i kardiovaskularne bolesti bili anksiolitici. Oni su se davali šakom i kapom, nekontrolirano. Kao psihijatar znam da su to pomoćni lijekovi, odnosno lijekovi za akutno stanje - objašnjava prof. dr. sc. Gordana Rubeša s Klinike za psihijatriju KBC-a Rijeka.

S riječkom kolegicom slaže se i pročelnik Klinike za psihijatriju KBC-a Osijek, prof. dr. sc. Pavo Filaković.

- Činjenica je da se danas antidepresivima ili selektivnim inhibitorima liječe i postraumatski stresovi, anksioznost i mrzovolja, a čak se i preporučuje njihova široka primjena jer, za razliku od anksiolitika, ne izazivaju ovisnost. Konkretno, Osijek i Slavonija podneblje su koje je bilo zahvaćeno ratom pa danas nisu idealan uzorak za promatranje učestalosti depresivnosti jer imamo puno braniteljske populacije. S druge strane, u SAD-u je poznato da se danas antidepresivi koriste u kozmetske svrhe. Odnosno sve se više traži da čovjek sve vrijeme provedeno na poslu bude dobre volje i nasmiješen te efikasan i dinamičan. No treba biti svjestan da čovjek danas ne mora biti nužno dorastao društvenom razvoju i ne mora se moći nositi sa svim zahtjevima koje društvo traži. To se posebice odnosi na žene, koje danas moraju biti i uspješne poslovne žene i majke i supruge. Upravo zbog tih opterećenja, ali i hormonskog utjecaja na žensku osobnost taj je spol ranjiviji i skloniji posezanjem za antidepresivima upravo zbog kozmetskih razloga, a sve kako bi mogao biti sve vrijeme raspoložen, nasmiješen i efikasan. No, jasno, upravo to nije ni prirodno ni normalno - upozorava prof. Filaković.

Da je društvo u kojem trenutačno živimo bolesno, drži i prof. Rubeša.

- Svakodnevni rad na klinici pokazuje da u našim ambulantama imamo porast pojavnosti kriznih situacija koje idu sve do suicidalnosti. Takvi slučajevi u anamnestičkoj priči često donose primjere gubitka posla ili potpune socijalne degradacije cijele obitelji. Velik broj antidepresiva ode na liječenje kriznih situacija. Mislim da danas svi želimo brza rješenja, jer brzo živimo. Nemamo vremena odžalovati nešto. Ako smo izgubili posao, nemamo to vremena odžalovati jer trebamo nešto raditi i trebamo čarobni lijek, nešto što ćemo progutati i taj će nam čarobni lijek vratiti osmijeh, volju i energiju u naš organizam. No svaki lijek ima i svoje neželjene reakcije, iako farmaceutska industrija proizvodi sve modernije lijekove koji imaju sve manje nuspojava - kaže prof. dr. Rubeša.