Umjesto zatvorskih rešetaka, za primanje mita nepravomoćno osuđen bivši direktor programa Nove TV Siniša Svilan svoju osmomjesečnu kaznu zatvora može zamijeniti radom za opće dobro u nekoj od ustanova.

Društvo bi mu lako mogao praviti i bivši HDZ-ov ministar poljoprivrede Petar Čobanković koji se u slučaju "Planinska", odnosno nezakonite preprodaje zgrade, nagodio s Uskokom pa mu je jednogodišnja zatvorska kazna zamijenjena također radom za opće dobro. Obojica će jednako kao i nekoliko stotina ostalih osuđenih za “obična” kaznena djela, tako pridonositi državi što će, smatra se, smanjiti liste čekanja u ionako prenapučenim zatvorima. Kada je riječ o radu za opće dobro, on se može “koristiti” u slučaju kazni zatvora do jedne godine, a obvezatan je za kazne do šest mjeseci, osim ako se time svrha kažnjavanja ne može ostvariti. Tako se, primjerice, na rad za opće dobro mogu odlučiti i neki od poznatih političara i gospodarstvenika osuđenih za “manja” nedjela, ali i “obični” provalnici.

Osječki suci kažu kako nerijetko kazne zatvora zamjenjuju onom radnom, a gotovo da nema osuđenika koji na to neće pristati. Naime, prema čl. 55 Kaznenoga zakona, osuđenik sam mora pristati na zamjensku kaznu, a pristane li na rad za opće dobro radit će ga bez naknade i to u nekoj od institucija, udruga, domova ili čak u komunalnim poduzećima koja su s državom sklopili o tome ugovor. Zanimljivo je da je popis ustanova koje su na rad primale osuđenike znatno manji nego što je bio prije. Kako doznajemo u osječkom Centru za socijalnu skrb, razlog tome nedostatak je mentora, unatoč činjenici da su osuđenici ondje besplatna radna snaga. Jedna od udruga koja je odustala od primanja punoljetnih osuđenika na rad za opće dobro osječka je Udruga za terapijsko jahanje Mogu, čija predsjednica Marijana Koprivnjak kaže da je bilo dosta nesporazuma.

- Jedno smo vrijeme pokušali surađivati s osuđenicima, ali jednostavno nije išlo. Izlazimo na kraj s mladeži koja radi za opće dobro, no oni se mogu preodgojiti i prihvatiti nas kao autoritet, a to s odraslima nije bilo moguće. Nisu bili poslušni radnici, a kako kod nas na terapijsko jahanje dolaze djeca s posebnim potrebama, suradnja nakon nekog vremena doista nije bila moguća pa smo je prekinuli - ispričala je Koprivnjak.

Nešto bolja situacija bila je u osječkom Domu za starije i nemoćne osobe gdje od ravnatelja Dragana Lončarevića doznajemo da su, za sada sa samo jednim osuđenikom, dobro surađivali. Ondje su uređivali okoliš i radili neke druge jednostavnije radove, a istodobno su za njih dobivali upute tamošnjeg domara. Cijeli postupak pratile su osobe iz Ureda za probaciju, a Lončarević smatra da bi uskoro mogli imati veći broj zaposlenih na radu za opće dobro.

Inače, osim navedenih ustanova, u Osijeku se, kako doznajemo na Županijskom sudu, rad za opće dobro izvršava i u Crvenom križu, Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici te u azilu za pse u Nemetinu. Onaj tko "zabušava" i rad ne izvršava kako treba, bit će mu određeno izvršenje prvobitno izrečene kazne. Zanimljiv je i podatak da je nekoliko ustanova, kako doznajemo, od rada za opće dobro odustalo isključivo zbog načina rada. Naime, rad za opće dobro ne može se odgađati, a kako su neka poduzeća spremna primiti osuđenike na rad samo sezonski, odustaju od takve mogućnosti.

U Hrvatskoj približno 1.500 osoba izvršava svoju kaznu radeći za opće dobro.