Teško ekonomsko stanje u državi izravno se odražava i na hrvatske nogometne profesionalce. Mnogi od njih nemaju redovita primanja, manji dio prvoligaških klubova na vrijeme ispunjava obveze prema svojim igračima.

Dovoljan je to razlog za pojačanu djelatnost HUNS-a, hrvatskog nogometnog sindikata, koji vode predsjednik Dario Šimić i tajnik Mario Jurić. Oni su nezadovoljni i odnosom Hrvatskog nogometnog saveza prema nagomilanim problemima.

- U HNS-u nismo pronašli partnera. Njegovi čelnici guraju glavu u pijesak i zatvaraju oči pred evidentnim problemima - rekao je Mario Jurić te nastavio:

- Imamo šezdesetak igrača s blokiranim računima, u tijeku je 160 arbitražnih postupaka, a samo pet prvoligaških klubova ispunjava obveze prema igračima. Tri kluba su u kratkom roku otišla u stečaj.

Jurić naglašava i sljedeće:

- Imali smo sastanke s ljudima iz HNS-a, dvaput sa Zorislavom Srebrićem, jednom s Damirom Vrbanovićem, ali ništa se nakon toga nije promijenilo, sve je isto kao i za prošle vladajuće garniture u Rusanovoj. Oni smatraju da je to problem Udruge prvoligaša, dok mi tvrdimo da se time treba baviti HNS. No, opet je na djelu zavlačenje s njihove strane.

Što tražite od HNS-a?

- Želimo da igrači imaju radno-pravni odnos s klubovima. Trenutno su nogometaši samostalni djelatnici, odnosno obrtnici. Takva je situacija još samo u Sloveniji, Slovačkoj i Češkoj. Mi se, međutim, želimo usmjeriti prema “ligama petice”, te imati takvu praksu u hrvatskom nogometu. Želimo da igrači budu zaposlenici klubova, te da HNS koristi instrumente kakve primjenjuje kad su, primjerice, u pitanju suci. Ako klubovi ne izmire obveze prema sucima u roku od 15 dana, odmah slijede suspenzije. A igračima se duguje i po 10-12 mjeseci i nikom ništa.

U aktualnoj situaciji igrači, kao samostalni djelatnici, moraju klubovima ispostavljati fakture, na koje moraju platiti dažbine državi, bez obzira na to jesu li klubovi ispunili obveze prema njima. A kako većina klubova to ne čini, nogometaši upadaju u dugove.

- Postoji ugovor sklopljen između UEFA-e i FIFpro-a, svjetskog sindikata nogometaša, koji propisuje minimalne uvjete ugovora između igrača i klubova. Želimo da se to implementira i u Hrvatskoj. Također, FIFA je još 2005. okružnicom naložila da arbitražni sudovi moraju biti neovisni. To znači da jednog člana arbitražnog suda bira igrač, drugog klub, a treći se određuje dogovorom. U nas to nije slučaj, a kad bismo imali neovisnu arbitražu, klubovi bi znali što ih čeka i ne bismo imali 160, nego 50 arbitražnih postupaka.

Krajem prošle godine održan je i sastanak kapetana prvoligaških klubova. Oni su došli do jasnog zaključka da više ne žele biti samostalni djelatnici, već zaposlenici klubova. Jurić pita:

- Što se događa kad klub ode u stečaj, kako se tada igrači mogu naplatiti? Gdje je u toj situaciji HNS koji izdaje licence? Javila nam se majka jednog igrača iz Varaždina, koja diže nenamjenski kredit kako bi sin mogao izmiriti obveze prema državi. Manje su kamate na kredit, nego na dugovanja državi, pa ljudi posežu i za takvim rješenjima.

U HUNS-u zamjeraju HNS-u i sljedeće:

- Prodali su TV prava u bescjenje, ničim ne pomažu klubovima. HNS je dužan napraviti sve za prosperitet nogometa, treba stvarati novac i za klubove. Imamo samo afere, na stadionima nema gledatelja. Potrebno je stvoriti preduvjete, srediti pravilnike i pridržavati ih se.