Problemi razvojačenih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, njihova samoubojstva i alkoholizam, abortus, ponavljanje povijesti kao "trakavice" - samo su neki od brojnih aktualnih problema i pitanja koje otvara knjiga "Ničiji sinovi", odnosno novi, treći roman osječke književnice Ivane Šojat-Kuči, široj javnosti najpoznatije kao autorice višestruko nagrađivanog i hvaljenog "Unterstadta".

Ovaj roman, koji je obradila zagrebačka izdavačka kuća Fraktura, premijerno je predstavljen 30. listopada u Zagrebačkom kazalištu mladih, a nedavno su o njemu mogli slušati i građani Beloga Manastira. U rodnom Osijeku Šojat-Kuči pak "Ničije sinove" službeno će predstaviti 11. prosinca u svečanom foajeu osječkog HNK, kući gdje radi kao urednica kazališnih izdanja. U novoj knjizi pak književnica ponovno obrađuje drukčije teme i motive nego u prva dva romana. "U prvijencu 'Šamšielu' bavila sam se anđeoskim pitanjima, poput spasenja duše, dok je 'Unterstadt' opisivao povijest jedne osječke obitelji. 'Ničiji sinovi' obrađuju suvremene teme i razdoblje od posljednjih dvadesetak godina u suvremenoj hrvatskoj povijesti, a svima je zajednička crta mjesto radnje, a to je Osijek. Dapače, glavni lik Marko rođen je u istoj ulici gdje se zbiva radnja 'Unterstadta'. Čak se u jednom trenu i spominje kuća obitelji Steiner. Ljudi će se sjetiti djetinjstva i prepoznatljivih osječkih lokacija, primjerice nekadašnje kultne trgovine 'Zeko' u Pejačevićevoj ulici koju spominjem", ističe ona.

Glavni lik romana je razvojačeni hrvatski branitelj koji je bariton u opernom zboru osječkog HNK, koji vuče tipične traume iz Domovinskog rata i ima teški problem s alkoholom, a on izaziva raspad braka sa suprugom. "Taj raspad pratimo kroz dvoglasje iz muške i ženske perspektive i obradu navedenih problema. Roman jest 'težak', ali moram reći da u njemu čak ima puno humora, istina 'crnoga'. Što se tiče naslova, on se, naravno, ne odnosi na pravu djecu i sinove, već je u prenesenom značenju. Na jednom mjestu glavni lik Marko pita se: 'Čija smo mi djeca, ako su pobili sve one ludo hrabre koji su dizali revoluciju i bunili se, sve pobjednike koji su se razočarali u svoju revoluciju jer su shvatili koliko je krvava do koljena?' U pijanom bunilu pita se i: 'Tko je ostao i tko nas je napravio?'" objašnjava Šojat-Kuči. Dodaje kako likove nije stvarala prema određenim predlošcima, već je ponovno riječ o kolažu. "Ljude koje susrećem oko sebe spojila sam u te likove koji pokazuju kako nema previše smisla u svrhu nekoga kvazipomirenja nakon rata prijeći preko trauma umjesto da ih pokušamo razriješiti. O traumi treba govoriti da bismo je prevladali jer će se u suprotnom jednom pojaviti u još gorem obliku", zaključuje književnica, čija će se nova knjiga uskoro naći u knjižarama.