“Kad manje imamo, više dajemo. Čini se da je apsurdno, ali ovo je logika ljubavi", riječi su Majke Tereze, koja je život posvetila svima koji sami sebi nisu mogli pomoći. Takvih je danas sve više. Novinske stupce pune priče o roditeljima koji jedva preživljavaju, gladuju da bi djeci dali koricu kruha. O bolesnima, gladnima, neogrijanima, ljudima u potrebi. I kad čovjek pomisli kako se u ovim vremenima svatko zavukao u vlastitu čahuru, na površini se pojavljuju ljubav, nada, spremnost na pomoć i veliko srce malog čovjeka. Dokaz je tome i niz priča objavljenih u našim novinama. Pisali smo o obitelji iz Gradišta koja od usta otkida da bi djeci dala jesti, reakcija čitatelja bila je iznad očekivanja. Sa svih strana pristizala je pomoć u hrani, odjeći... Podsjetimo samo na neke od naših junaka: Stjepan Bobinac, Stjepan Vračević, sestre Stiblo, Stephanie Milda, Anastazija Udovičić, Biljana Smolčić, Martina Pirić... Ni jedna od ovih priča, a bilo ih je još, nije ostala samo mrtvo slovo na papiru. Poslije svake objavljene priče javljali su se čitatelji nudeći pomoć. Najsvježiji primjer je slučaj samohrane majke Ane i sinčića Valentina koji žive u podstanarskim prostorijama obiteljske kuće u Starom Topolju. Teške životne prilike te obitelji dirnule su srca čitatelja. Grupa na Facebooku od objave priče gotovo se utrostručila, a upravo su se putem nje dogovorile humanitarne aktivnosti. Prijevoz odjeće, obuće, hrane, pa i pločice za neuređenu kupaonicu. Akcije pomoći organiziraju pojedinci, studenti, plesni klubovi. Kapnula je Ani i koja kuna na račun, pa je sva sretna požurila uplatiti drva kako bi ona i njezin mališan zimu dočekali u toplom. “Kada uspiješ, tvoji će prijatelji znati tko si ti, ali kada padneš, ti ćeš znati tko su tvoji prijatelji", zanimljivo je primijetio jedan od čitatelja koji je Ani i njezinu sinu uputio pomoć. Iako je prijatelja u ovim vremenima teško pronaći, prijateljstva je sve više.