Europska komisija objavila je sveobuhvatno izvješće o monitoringu nad Hrvatskom u kojem je pobrojila deset konkretnih zadaća koje Zagreb mora ispuniti do sljedećeg proljeća, odnosno najkasnije do 1. srpnja 2013. godine, kako bi zemlja, prema mišljenju Bruxellesa, bila u potpunosti spremna za članstvo u EU.

U Sloveniji - koja također još nije ratificirala ugovor - pozornije se, pak, prati razvoj događaja oko spora o tzv. prenesenoj štednji Ljubljanske banke. O svemu tome razgovarali smo s ministricom vanjskih i europskih poslova Vesnom Pusić.

Sjećate li se možda koja je zemlja, članica EU-a, zadnja ratificirala hrvatski SSP? Ja se nisam mogla sjetiti.

- Ni ja. Trebalo bi pogledati.

Pitam to jer je i Vaša poruka i poruka premijera i Predsjednika Republike da bi bilo važno da Slovenija ne bude zadnja koja će ratificirati naš ugovor o pristupanju. Zašto bi to uopće bilo važno?

- Zato što su te ratifikacije, općenito, a naročito kad se radi o susjedima, u prvom redu poruke društvima, a ne toliko vladama ili parlamentima. To su poruke temeljnog pozitivnog stava od društva društvu, a mislim da i javnosti to tako percipiraju, pa je s tog stanovišta važno da i društva, naročito susjednih država, primaju i šalju te pozitivne poruke. Osim toga, dosad se nije govorilo o zadaćama koje zemlja na koju se EU proširuje ima u odnosu na svoje susjede. A kad je u pitanju Hrvatska, najviše se govorilo upravo i o tome - da preuzimamo odgovornost za doprinos europskoj perspektivi zemalja jugoistočne Europe, a i mi sami to tako razumijemo. U tom poslu logičan partner za regiju bila bi nam Slovenija.

Mislite da bi to narušilo odnose?

- To je jedna poruka koja nije dobra. Nije dobra kad dolazi od susjeda. Druga je stvar ako je neka velika zemlja zadnja, ili neka zemlja koja nije u našem susjedstvu. U ovom trenutku, međutim, osim Slovenije, nema ni jedne zemlje članice čiji bi mi ministar vanjskih poslova rekao da postoji neka ozbiljna sumnja ili politička prepreka za ratifikaciju. Objektivno govoreći, mi ćemo do kraja godine imati 20 ratifikacija.

Bilo bi vam manje razočaravajuće da zadnja bude, primjerice, Njemačka, iako je većina ljudi percipira kao našeg tradicionalnog saveznika?

- Svakako bi važnije bilo da Slovenija ne bude zadnja. Slovenija je tu do nas i mi imamo praktičnog, zajedničkog posla u regiji. Što se Njemačke tiče, nitko iz njihove vlade nije nikada dovodio u pitanje ratifikaciju. Naravno, pod uvjetom da su odrađene sve zadaće.

Je li ponašanje Slovenije u zadnja tri-četiri mjeseca dobrosusjedsko?

- Nije to pitanje dobrosusjedstva. Bilo je određenih šumova u kanalu, odnosno raznolikih poruka koje su dovodile do određene zbunjenosti, jer nisu bile istoznačne. No, što se tiče rješavanja pitanja Ljubljanske banke, Hrvatska kontinuirano stoji na jednoj te istoj poziciji: mi taj problem hoćemo riješiti i spremni smo, kao što se vidi iz svega što radimo, razgovarati o različitim opcijama. Predložili smo dva financijska stručnjaka, s čime se slovenska strana složila i ti ljudi su počeli raditi. Po svemu što znam, rade dobro i konstruktivno. Predložili smo i zajedničko, ponovno, obraćanje Banci za međunarodna poravnanja u Baselu. Možda se, ako se zajednički obratimo BIS-u, može pronaći način na koji bi oni ipak prihvatili posredovanje. To nije jednostavan posao, ali napredujemo i postoji mogućnost da se pronađe rješenje koje bi bilo prihvatljivo i jednoj i drugoj strani u datim okolnostima.

Povlačenje Vladinih ovlasti PBZ-u i ZABA-i za tužbe protiv Ljubljanske banke nije prihvatljivo za Hrvatsku?

- Samo ako nađemo neko drugo rješenje, a hoćemo li ga naći, znat ćemo kad ga budemo imali ponuđenog. Mislim da je to logičan pristup, najprije ćemo tražiti alternativno rješenje, a ako ga nađemo, tužbe postaju suvišne. Ali, taj problem prenesene štednje nije nešto što se dogodilo jučer. To traje 18 godina i 18 godina svi do u detalje znaju o čemu je riječ. Prema tome, ne vidim zašto se prema tome odnosimo kao prema nečemu što se sad odjednom pojavilo jer zaista i nije. I ne vidim razloga zašto se ne bi našlo rješenje. Međutim, važno je da se razdvoji pitanje rješavanja prenesene štednje u slučaju Ljubljanska banka i pitanje našeg europskog partnerstva, koje uključuje i ratifikaciju.

Je li hrvatska Vlada u proljeće, kad je to pitanje aktualizirano, podcijenila upornost i ustrajnost slovenske politike na tom pitanju?

- Iskreno rečeno, kada je ministar Erjavec u prvom vanjskopolitičkom posjetu došao u Zagreb i spomenuo tu temu, bila sam malo zatečena utoliko što nisam vidjela što se promijenilo, zašto je to sad drukčije nego prije godinu dana, prije deset ili 15 godina. Ali, ne bih rekla da smo podcijenili, mi ništa ne podcjenjujemo.

Hoće li nam za rješavanje tog problema ponovno trebati pomoć američke diplomacije, kao što je bio slučaj prilikom ulaska u NATO?

- Najtoplije se nadam da neće. Veliki sam zagovornik dobrih, intenzivnih međunarodnih odnosa, ali istovremeno smatram da zemlje koje sebe žele uzimati ozbiljno i koje žele da ih drugi uzimaju ozbiljno, a Hrvatska i Slovenija su takve zemlje, moraju biti u stanju međusobne probleme riješiti samostalno. To je na neki način i naša politička međunarodna legitimacija.

Europska komisija objavila je izvješće o monitoringu. Kako bi, prema vašem mišljenju, u tako detaljnom nadzoru prošle, primjerice, Njemačka, Francuska ili Italija?

- Ne znam kako bi prošle. Hrvatska je prvi put u povijesti EU zemlja koja ima tu vrstu monitoringa. Imali smo ga i tijekom pregovora, a nastavio se i od završetka pregovora pa do članstva. Ruku na srce, nisam bila oduševljena što imamo tu vrstu monitoringa, ali gledajući iz današnje perspektive, mislim da je više koristilo nego štetilo. Koristilo je u držanju tempa i koncentraciji na zadaće. Uostalom, to nisu zadaće koje mi ne bismo htjeli, nego je samo pitanje imamo li koncentracije i upornosti sve to provedesti.

Jedna od zadaća koje je popisala EK je početak rada Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa. Mogu li se smanjiti njegove ovlasti a da se ne stvore problemi u odnosima s Bruxellesom?

- Povjerenstvo će sada biti onakvo kako je dogovoreno. U tom slučaju čak je i u proljetnom monitoringu bilo nekih dvojbi što se tiče samog modela, ali je rečeno »to ste ispregovarali, tako ste potpisali pristupni ugovor i idemo se sad držati toga«, neka se vidi kako funkcionira u praksi.

Komisija je notirala i namjeru Vlade da ratificira sporazum o granici s BiH koji su 1999. potpisali predsjednici Tuđman i Izetbegović. Kada će sporazum biti poslan u saborsku proceduru?

- Mislim da će svakako ići do kraja godine. To je tema na kojoj očekujem, a mislim da je logično i apsolutno utemeljeno, da dobijemo - ako ne konsenzus, onda visoki stupanj slaganja u parlamentu.

Očekujete da oporba podrži Vladu na tom pitanju?

- Ne samo da mi izgleda moguće, nego mi izgleda logično. To je sporazum koji je predsjednik HDZ-a, koji je tada bio i predsjednik države, potpisao. Sporazum koji je na snazi kao privremeni režim bez ikakvih poteškoća funkcionirao do sada, odnosno 13 godina, sporazum koji su predstavnici HDZ-ove vlade 2010. godine dva puta preporučili za ratifikaciju i, kao što je rekao uvaženi zastupnik Stier - 2010. ga nisu ratificirali jer nisu stigli. To je, osim toga, sporazum koji se u potpunosti drži Badinterovog pravila koje je za Hrvatsku alfa i omega. Ako odustanemo od Badinterovog pravila da se republičke granice iz 1991. pretvaraju u državne granice, onda je moguće dovoditi u pitanje apsolutno sve.

Očekujete da HDZ kaže, oprostite, pogriješili smo, Tuđman ipak nije bio u zabludi? Oni tvrde, naime, da je Tuđman bio u zabludi.

- Ne bih htjela to komentirati, jer mi se takve izjave čine ispod razine. Ne možeš imati jedan stav kad si na vlasti, a drugi kad si u opoziciji.

Imate li jamstva BiH da će i oni, paralelno s Hrvatskim saborom, ratificirati taj sporazum?

- Bilo bi nam drago i to bismo pozdravili.