Reprizna izvedba “Unterstadta” očekivano je ponovno izazvala veliko zanimanje. Prepuno dvorište Doma tehnike dobro je jamstvo uspješnosti predstave koja će na jesen biti “prenesena” na daske osječkog HNK.

“Predstava koju su redatelj Zlatko Sviben i niz sjajnih glumaca napravili po mojoj knjizi i praizveli na OLJK-u, jako mi se svidjela. Oduševila me!”, rekla je višestruko nagrađivana osječka književnica Ivana Šojat-Kuči, na književnoj večeri Matice hrvatske, u lapidariju Muzeja Slavonije.

Priznala je kako su ju neki glumci ugodno iznenadili. “Ma svi zajedno napravili su sjajan posao, to je pravo čudo. Neki su me toliko ganuli da sam se i rasplakala. Iskreno, plašila sam se kako će to izgledati na sceni, ali odlično je”, dodala je. S autoricom su razgovarale Mirta Bijuković Maršić i Nives Madunić.

“Mnogi su mi rekli da im je knjiga ipak bolja, no nisam ja ta koja bi to trebala ocjenjivati, bilo bi pretenciozno”, rekla je Ivana, naglasivši kako se ne boji predstave na pozornici HNK “jer je Sviben dokazao kako odlično može napraviti sve”.

“Što se tiče najavljenog filma, to trenutačno stagnira, a postoji i ideja da to ipak bude televizijska serija. Mislim da bi taj format bio mnogo pogodniji za kompleksnu priču”, procijenila je na promociji, na kojoj su ulomke iz romana izvele glumice Branka Cvitković i Sandra Lončarić-Tankosić.

“Ne znam hoće li, tko i kako na scenu postaviti moju zadnju knjigu 'Ruke Azazelove'. Pišem novi roman o razvojačenom hrvatskom branitelju, koji ima svoje probleme, i ne znam kada ću ga završiti. On bi trebao postati novi film ili predstava”, otkrila je Šojat-Kuči.

U Barutani je izvedena predstava studenata Umjetničke akademije u Osijeku “Zdenkin striptiz”, koju je prema romanu “Virtuozi, muze i striptiz”, Dalibora Cikojevića, režirao Robert Raponja. Okosnica predstave je ljubavna priča slavnog hrvatskog skladatelja Borisa Papandopula i njegove treće supruge Zdenke, nekada profesionalne balerine i slavne egzotične plesačice. Predstavu je dramatizirala Marijana Nola, a u glavnoj je ulozi Vlasta Ramljak. “Prava” gospođa Papandopulo Cikojeviću je dala niz intrigantnih podataka o svom životu, o čemu govori i predstava.

Kao svojevrsni crescendo pojavljuje se ljubav s Papandopulom, koje se u predstavi prisjeća kada se na tavanu svoje obiteljske kuće upusti u istraživanje uspomena, pri čemu pronalazi niz njegovih glazbenih partitura i notnih zapisa. Stoga je njegova glazba važan segment predstave.