Stjepan Mesić ni u mirovini ne miruje. Doživotni bivši hrvatski predsjednik, kako sebe titulira, svako toliko nađe se u središtu pozornosti javnosti.

Zanimljivo je čuti kako vidi Hrvatsku danas, njezino okruženje te što misli o glavnim akterima političke scene.

Premijer Milanović priznao je da je zemlja u recesiji. Slijede li ozbiljni potresi?

- Dobro je da je priznao, da ne živimo u iluzijama. Važno je reindustrijalizirati zemlju i otvarati produktivna radna mjesta. Administrativna nije teško otvarati, i to dugoročno može biti dobro. Ali ključna su produktivna radna mjesta.

Ponavljate to od 2008., kada ste prvi upozorili da Hrvatskoj prijeti kriza.

- Točno. Kada sam rekao da se iz Amerike čuje grmljavina, tadašnji su se ministri jako ljutili i govorili da to nije točno. Tih ministara više nema, ali nema ni pomaka. Znalo se da kriza dolazi. Kada se financijski kapital odvojio od realne privrede, to je bio znak za uzbunu, signal da je neoliberalni kapitalizam postao smetnja opstanku gospodarstva, čak i u najrazvijenijem dijelu svijeta. U Europi su dosta toga poduzimali, ali u nas, osim što su se ljutili kada sam upozoravao da će biti vrlo teško, nisu ništa poduzimali. Sadašnja je vlast morala znati da će dobiti izbore čim je Sanader pao. Odmah su morali početi pripremati programe, i nije mi jasno zašto se sada netko čudi: nismo se na vrijeme pripremili.

Vlada, dakle, kasni?

- Kasni, ali ne nepopravljivo; još ima vremena. Nije još katastrofa, ali treba biti svjestan stanja u kojem jesmo. Treba okupiti najumnije glave i vidjeti kako privući kapital.

Ali čini se da u Europi nema novca.

- Ne slažem se. Svijet je nabijen kapitalom, ali treba napraviti pogodan okvir u koji će on ući. Kapitalu moramo postati privlačni. Ali ako previše administriramo...

Ima li ova vlada snage izvući zemlju iz krize?

- Vjerujem da ima potencijal krenuti tim putem.

Kako ocjenjujete političku scenu u Hrvatskoj nakon izbora Tomislava Karamarka za predsjednika HDZ-a?

- Kao i Nikolić u Srbiji, tako je i Karamarko u Hrvatskoj nova politička realnost s kojom treba računati. Obje će se političke scene do određene mjere radikalizirati, u to ne sumnjam. I jedan i drugi moraju opravdati očekivanja onih koji su ih birali, a obojicu nisu birali berači cvijeća na livadi. To će potrajati neko vrijeme, no bitno je da se u tom vremenu ne ponište pozitivni rezultati dosadašnje normalizacije odnosa. Nakon početne euforije nacionalizma i desničarenja, ili privida takve euforije, volio bih vjerovati da će na obje strane prevladati realno sagledavanje stvari.

U prvoj reakciji na izbor Karamarka, rekli ste da se nadate da će nastaviti europski put Hrvatske te da "ničim neće dovesti u pitanje demokratski i antifašistički temelj Hrvatske". Znači li to da se bojite da bi mogao to učiniti?

- Ako uzmete dosadašnje Karamarkove izjave, ali i neke poteze koje je vukao kao ministar unutarnjih poslova, onda takvo strahovanje nije nimalo nerealno. Zaista se nadam da će shvatiti da Europa koja, doduše, pokazuje bolećivo suosjećanje sa svime što je zaodjenuto u ruho antikomunizma, ipak neće trpjeti stranku, a jednoga dana možda i vlast, koje bi bile zadojene neofašizmom ili u najmanju ruku nedopustivom dozom tolerancije prema manifestacijama neofašizma, uključujući antisemitizam, rasizam te nacionalnu i vjersku netoleranciju.

Kako komentirate ideju o konsenzusu SDP-a i HDZ-a o nekim političkim pitanjima?

- Podsjetit ću vas na to da sam, kao predsjednik Republike, uporno ali bezuspješno, zagovarao postizanje nacionalnoga konsenzusa o nekim strateški bitnim pitanjima. I danas mislim da bez toga ne možemo naprijed, odnosno da je to nužni preduvjet za formuliranje i realiziranje dugoročnog koncepta razvoja zemlje. Pri tome govorim doista o nacionalnom konsenzusu, a ne o konsenzusu samo dviju velikih stranaka.