K ada govorimo o kupini kao kulturnoj voćnoj vrsti, moramo prije svega znati da to nije naša domaća kupina, koja, kao i naša divlja kupina, može opstati i u najsušnijim uvjetima.

Uzgojene sorte kupine uglavnom su američkog podrijetla i navikle su na mnogo vlažniju klimu. Stoga ih možemo saditi i očekivati obilan urod samo ako joj osiguramo dovoljno vlage, ponajprije u doba intenzivnog rasta, zametanja plodova i sazrijevanja. Doduše, ona ne voli ni prevlažno zemljište, odnosno takvo na kojem duže vrijeme stoji voda ili gdje je visoka razina podzemne vode, jer joj korijen tada brzo trune.

Nadalje, tlo na kojem namjeravamo posaditi kupinu mora biti rahlo i propusno, bogato organskim tvarima. Tlo ne smije sadržavati previše kalcija jer ga kupina ne podnosi. Smetaju joj i jaki vjetrovi zimi, ali i ljeti u razdoblju sazrijevanja polodova, pa vjetrovite položaje treba izbjegavati. Ipak, povremen slab povjetarac dobrodošao je, jer smanjuje suvišnu vlagu u grmu kupine pa je i opasnost od bolesti manja. Pravilo je također da pitome kupine treba podizati što dalje od divljih, s kojih bi se na osjetljivije uzgojene kupine mogle prenijeti bolesti kao što su hrđa, pjegavost lista i antraknoza ili štetnici kao što su staklokrilci.

Iako su na sušu otpornije sorte kupina uspravna rasta i uglavnom trnovite, uzgajivači, uglavnom zbog lakše berbe, u svojim nasadima više vole sorte kupina bez bodlji. Zbog toga najčešće sade bujnu puzajuću sortu bez bodlji Thornfree, koja u uvjetima dobre njege daje redovit i dobar urod. To je sorta krupnih plodova dobra okusa i ugodne arome, koji su pogodni za potrošnju u svježem stanju, za zamrzavanje, a i za preradu u sokove, džemove i slično i u industriji i u domaćinstvu. Jedini nedostatak ove sorte je što sazrijeva tek u kolovozu, odnosno dosta kasno, pa u našim priobalnim krajevima može dosta stradati od suše. Upravo zbog toga u toplijim krajevima tu sotru potiskuje novija sorta Black satin, koja dozrijeva 10-15 dana prije, a čiji su plodovi također dosta krupni i ukusni.

Uspravne kupine s bodljama razmnožavaju se uglavnom ožiljenim korijenovim izdancima, koji se od matične biljke odvajaju u proljeće. Međutim, sorte bez bodlji ne mogu se razmnožavati na taj način jer iz korijena rastu izdanci s bodljama. Stoga se te sorte razmnožavaju ukorjenjivanjem vrhova grana. Za sadnju se biraju zdrave, dobro ožiljene jednogodišnje ili, još bolje, dvogodišnje sadnice jer samo takve sadnice dobro će napredovati i dati dobar urod.

Razmak sadnje ovisi o sistemu uzgoja i varira od 0,80 do 1,5 m između biljki u redu i oko 2,5 m između redova. Uglavnom se kupine uzgajaju uz žičanu armaturu, što je za puzajuće sorte nužno. Kao naslon služe dva-tri reda žice, uz koju se grane kupina vežu ili se provlače između usporedno postavljenih žica i čine "živicu". Kod takvog načina uzgoja i zaštita od bolesti i štetnika i berba, a i svi ostali radovi, olakšani su jer su svi dijelovi biljke lako dostupni. Novoposađene sadnice treba obavezno zaliti i prihranjivati te suzbijati korove plitkim okopavanjem. Ako im uz to sve do berbe osigurate dovoljno vlage, vaše će vam kupine donijeti dobar urod ukusnih plodova. M.Blažević, dipl. ing. agr.