Kolumne
Đelo od Gisko "u gostima" Piše: Srđan Lukačević
Doris Despot: Odbačeni su grafoskopi moj novi alat za svjetlosne vizuale
Datum objave: 30. prosinca, 2023.

Nakon završetka ll. gimnazije Osijek, 2013. godine Doris Despot upisuje osječku Umjetničku akademiju, smjer Likovna umjetnost. Tijekom studija, u okviru Erasmus programa, usavršava se u Budimpešti i Bratislavi učeći nove tehnike i vještine umjetničkog stvaralaštva. Danas s tom mladom osječkom umjetnicom primarno razgovaramo o svjetlosnim vizualizacijama i saznajemo više o nadolazećim projektima i planovima.



U prostoru i vremenu


Možete li nam pojasniti pojam svjetlosna vizualizacija i otkriti nam kada se i zbog čega u vas javlja interes za tim umjetničkim izrazom?

- Pojam svjetlosna vizualizacija odnosi se na oblikovanje prostora svjetlošću, tj. projiciranjem likovno-vizualnih oblika, boja ili teksta na zidove. Moj se interes za svjetlosne vizualizacije javio kada sam dobila priliku sudjelovati na radionici svjetla u sklopu Europskog projekta Rotor kreativne industrije u Kulturnom centru. Na radionici sam se prvi put upoznala s osnovama izrade i mogućnostima primjene grafoskopa. Naravno, s obzirom na to da se već izražavam u brojnim likovnim medijima, uvijek me veseli upoznavanje novih alata i proučavanje mogućnosti njihove primjene na likovno-vizualni izraz. Zapravo, već u djetinjstvu voljela sam izrađivati ukrase za prozore koji se koriste sličnim principima primjene svjetla i transparentnih površina.


Tko su začetnici te umjetnosti, gdje se prvi put pojavljuje i kako se razvija?

- Mislim da nema nužnog začetnika te umjetnosti, nego je u pitanju razvoj tehnologije, koji je omogućio suvremenim umjetnicima da se koriste zastarjelom tehnologijom koja je još ispravna. U svijetu se već neko vrijeme javlja pojam projector mapping, a odnosi se na projiciranje svjetlosnih 3D oblikovanih animacija na zgrade, poštujući pri tome njihove arhitektonske elemente. Slične smo primjere mogli vidjeti u Zagrebu i Pečuhu. U mom se slučaju grafoskopski projektori pojavljuju kao višak tehničke opreme u školama, gdje su ih zamijenili LED projektorima i računalima.

Recite nam više o nastajanju svjetlosnih instalacija i interaktivnih projekcija? Koliko je sam proces zahtjevan i dugotrajan?

- U realizaciji uspješnih svjetala bitna je dobra komunikacija s organizatorima događaja, koji me upućuju u neke značajke njihova rada i osnovnim karakteristikama prostora koji bi trebao biti osvijetljen. Potrebno mi je oko tjedan dana da pripremim prozirnice s određenim motivima i ostvarim poželjnu atmosferu. Karakteristika projiciranja eventa je performativna jer se odvija samo u određenom prostoru i vremenu i kao takva djeluje kao neka vrsta umjetničke intervencije. Uvijek postoje nepredvidljive teškoće, koje su svaki put drukčije, ali se nekako uvijek uspiju i riješiti. Moglo bi se reći da svatko može izrađivati ovakve projekcije, ali kada je u pitanju slikanje na prozirnicama, ipak je potrebno neko prethodno umjetničko iskustvo koje sadržava likovnu vrijednost.

Igra svjetla i sjena u dojmljivim svjetlosnim instalacijama posljednjih je godina popularan umjetnički izraz, ali i način ukrašavanja građevina i objekata u Osijeku. Kakve su reakcije sugrađana?

- Do sada sam primila puno pozitivnih reakcija suradnika i publike. Vjerujem da je i građanima osvježenje vidjeti zgrade našeg grada u novom ruhu, koje ističe njihovu ljepotu. Mislim da su djeci posebno zanimljive svjetlosne instalacije, koje ih pozivaju na igru sjena, interakciju sa svojom sjenom.

U kojim ste projektima do sada sudjelovali i koji biste izdvojili?

- Ovog sam ljeta sudjelovala na Etno festivalu u Bilju, Zemlji bez granica u Valpovu, čitanju poezije Arsena Dedića na krovu Kulturnog centra u Osijeku, a iz prošlog bih ljeta istaknula Osječko ljeto kulture, kada se čitalo Vesnu Parun i Krležu. Posljednju suradnju imala sam s Dječjim kazalištem Branka Mihaljevića na premijeri Orašara, gdje sam osvijetlila zgradu i održavala radionicu za djecu. To mi nije prvi put da sam imala radionicu za djecu, jer baš je u Osijeku ove godine održan Osječki festival svjetla Monarhija, kada smo jednu mračnu uličicu posvetili dječjoj radionici i dječjim projekcijama. Istaknula bih da su djeca vještine svjetla svladala brzinom svjetlosti.

Slučajno znam da odmah početkom 2024. godine sudjelujete u zanimljivom i pomalo tajnovitom projektu. Koliko nam smijete otkriti?

- Angažman je vezan uz nadolazeći WineOs, ali s obzirom na to da je uistinu tajan, ne smijem otkriti previše. Smijem samo reći da ću uoči same manifestacije osvijetliti jedan poseban prostor inspiriran, naravno, vinom, delicijama i ljepotom življenja. Rezultati će biti vidljivi na njihovim društvenim mrežama, pa ih zapratite ako vas zanima kako je na kraju sve izgledalo, ja se već sada uistinu veselim.

Dotaknimo se malo i vašeg umjetničkog rada u drugim tehnikama i materijalima. Što vam najviše odgovara, kojim se tehnikama i materijalima najčešće izražavate?

- Često krećem od digitalne fotografije i potrebe za traženjem kadra prostora i ambijenta koji me u to trenutku privuče. Nadalje, montiranjem videa, tj. pokretne fotografije, počela sam se baviti još u osnovnoj školi i smatram da je to jedan od najkompleksnijih, ali i najdubljih alata prenošenja poruke. U videosnimci se filmskim elementima može prikazati puno duže stvarnosti koje doživljavamo i proživljavamo i s kojima se možemo poistovjeti i povezati kao pojedinci i društvo. U vrijeme studija zanimao me je dokumentarni film koji bilježi trenutnu zbilju našeg društva, ali i mog života, jer sam i sama stajala iza te kamere. Nakon studija vratila sam se tehnici ulja na platnu, koja je bila jedna od mojih prvih fascinacija u nekoj nadi da pobjegnem od tehnologije i silnih ekrana. Kada sam se 2020. uselila u atelijer u prostoru Kazamata, upravo me je ta tradicionalna tehnika dovela do toga da danas slikam na prozirnicama koje su opet digitalne. Multimedijalni radovi danas imaju zaista širok spektar mogućnosti u kojima se suvremena umjetnost može ostvariti.

Svjetlosti i uspjeha!


Koliko su vam kao umjetnici u nalaženju umjetničkog identiteta pomogla Erasmus usavršavanja i sudjelovanje na brojnim radionicama i kiparskim kolonijama?

- Na Erasmus putovanju ostvarila sam veliku odgovornost prema svojim obvezama, upoznala sam nevjerojatne ljude iz cijeloga svijeta. Baš na studiju u Budimpešti prvi sam put vidjela projector mapping. Putovanje i upoznavanje kulture drugih naroda proširilo mi je obzor prema svijetu vizualnih umjetnosti i pogleda na život općenito. Vidjela sam mnogo mladih ljudi koji se bore da njihov rad bude vidljiv i svjedočila koliko je lagano postići ciljeve kada se skupina ljudi udruži. Svako me je putovanje obogatilo i preporučjem to svima koji su u mogućnosti.

Sutra dočekujemo Novu godinu, imate li kakve novogodišnje odluke, možda izložbu u najavi?

- Upravo se u prostoru Galerije Kazamat održava Godišnja izložba članova HDLU-Istok “Medij(i) u fokusu”, koju možete posjetiti do 5. siječnja 2024., gdje i ja izlažem multimedijalni rad koji spaja tradicionalno slikarstvo sa svjetlosnim vizualima. Ovim bih putem poželjela svim čitateljima uspješnu i mirnu novu godinu, puno svjetlosti i uspjeha.