Magazin
SVEMOĆ ILI NEMOĆ MEDIJA

Đorđe Obradović:
Populizmu se danas lako
podlegne, to vrijedi i za medije
Objavljeno 25. svibnja, 2024.
Najviše što se može jest obavljati novinarski posao vodeći se načelima o točnom, istinitom, poštenom, uravnoteženom i nepristranom izvještavanju

Mediji su imali veću ulogu u proteklim nego u prijašnjim izborima, zato što su postali dio političke kampanje - kaže dr. sc. Đorđe Obradović s Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku, te dodaje:


- Dijelom je za to zaslužan Domovinski pokret, koji je, primjerice, dao zapaženo mjesto u vlastitom programu tjedniku i portalu Novosti izdavača Srpskog narodnog vijeća - nacionalne koordinacije vijeća srpske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. Kandidati Domovinskog pokreta su u predizbornoj kampanji često isticali da su Novosti protuhrvatsko glasilo i da mu zato treba ukinuti financiranje. Zanimljivo je da do ove kampanje mnogi građani Hrvatske nisu ni znali za postojanje tjednika i portala Novosti, a oni koji su ga pokušali naći pretraživanjem, prije bi došli posredovanjem tražilice Google do istoimenog glasila iz Vinkovaca nego do traženog glasila. Ali tko je uporan pa ga nađe i analizira sadržaj, lako će uočiti da su autori najviše kritički intoniranih priloga spram vlasti, stranaka, pojedinaca i pojava velika imena hrvatskog novinarstva i, što ne bi trebalo biti važno, ali zbog kampanje Domovinskog pokreta jest, redom Hrvati - Viktor Ivančić, Boris Dežulović, Tena Erceg, Igor Lasić, a od onih koji se razvijaju uz njih Hrvoje Šimičević i ostali. Ima i Srba u redakciji, ali oni se pretežito bave drugim temama. Zašto Domovinski pokret ne spominje da su ti čiji im prilozi najviše smetaju - Hrvati? Zato što ne želi ni da se zna da Novosti nisu glasilo u kojem rade isključivo Srbi. Okomili su se na Novosti i tako ih reklamirali, ali u kampanji im je to pomoglo kod birača koji smatraju da HDZ više nije dovoljno na državotvornoj i nacionalnoj liniji.

Što je s ostalim medijima, koje su razlike, a koje zajedničke komunikacijske odlike...?

- Mnoga javnosti poznatija i bliža glasila uključila su se u političku kampanju navijanjem pretežito za stranke okupljene u koaliciju Rijeke pravde, druga za Domovinski pokret i Most, a najmanje brojna, ali prilično utjecajna, za HDZ. Lako je to zaključiti prema izvještavanju o svrstavanju predsjednika RH Milanovića za jednu političku opciju i traženjem tzv. neovisnih analitičara koji su potkrjepljivali tvrdnju da je to njegovo legitimno pravo i onih koji su smatrali da je time prekršio Ustav. Po konstituiranju Hrvatskog sabora te tri skupine glasila nastavljaju djelovati navijački, umjesto uravnoteženo i nepristrano. Tek sad je Domovinski pokret mogao shvatiti da mu Novosti nisu nikakva prijetnja jer je izvrgnut napadima tih dviju, brojčano gledano, prevladavajućih skupina glasila. Ona koja zastupaju lijevu političku opciju smatraju da je Domovinski pokret izdao nepostojeću "antikorupcijsku koaliciju", a ona koja su za čvrstu nacionalnu državu i što manje utjecaja EU-a da se jeftino prodao HDZ-u.

Nepristrani politički analitičari davno bi rekli da ne bi mogla zaživjeti koalicija u kojoj su SDP, Možemo!, Most i Domovinski pokret. Pa kako bi se oni suglasili oko izbornog zakona kad imaju suprotan pristup pravima manjina u izbornom procesu? Ili o svjetonazorskim pitanjima, o kojima imaju potpuno različita gledišta? Ali mnogi navodni "nepristrani politički analitičari" navijali su za tu nemoguću koaliciju, pa se sad čude sastavljanju vlade HDZ-a i Domovinskog poketa premda je svakomu tko malo prati politiku otpočetka bilo jasno da se oni bore za isto biračko tijelo, kao i Most. Od tri nova ministra iz Domovinskog pokreta dva su bila članovi HDZ-a. Pa naravno da će se dogovoriti oko podjele vlasti kad ih više toga spaja nego razdvaja.

Postoji li dostatna razina medijske objektivnosti ili je sve premreženo interesima? Drugim riječima, dominira li objektivno ili subjektivno izvještavanje, navijanje za pojedine opcije (u SAD-u FOX za Trumpa, recimo)...?

- Objektivnost u novinarstvu nije moguće postići jer su novinari subjekti koji stvaraju medijske priloge. Najviše što se može jest obavljati novinarski posao vodeći se načelima o točnom, istinitom, poštenom, uravnoteženom i nepristranom izvještavanju. U Americi mediji također navijaju za republikance ili demokrate, ali se izjasne koga podupiru, pa je to samim tim poštenije nego kod nas, gdje glasila naglašavaju da su objektivna, a svrstavaju se i uključuju u kampanje. I u zapadnim demokracijama u Europi mediji često podlegnu populizmu i prave zvijezde od političara koji su zanimljivi njihovoj publici, neovisno ima li sadržaja i važnosti za javno dobro u njihovim programima.

U golemim državama s medijima zapadnog tipa poput Indije sve je puno složenije jer se mediji u pristupu dijele i religijski, na one koji se obraćaju hindusima i muslimanima, regionalno, po državama koje čine Indiju, jezično i tek onda po političkim opredjeljenjima, često pomiješano s nasljeđem kastinskih podjela. Jača je kontrola u državama poput Rusije i Kine, ali oni koji žele doći do informacija mogu to i tamo. Najvažnije je znati, gdje god da se živi, da i birači imaju odgovornost, a ne samo pravo izbora, pa moraju dobro izvagati tko što predlaže i nudi, što je ostvarivo, a što nije. Najgore je ignoriranje izbornog procesa i onda žal na društvenim mrežama kako su oni koji su glasali pogrešno izabrali.

Ako medije gledamo kao sredstva komunikacije u širem kontekstu, pa i onom političkom, može li se zaključiti kako se mediji prilagođavaju društvenim promjenama, ali uvijek u funkciji održavanja dane strukture društvene moći? Koliko je to izraženo u vrijeme globalne digitalizacije i umreženosti?

- Mediji se prilagođavaju i društvenim i tehnološkim promjenama, ali se ne vode osnovnim pravilom, prema kojemu etika mora biti ispred profita. Vlasnike najviše zanima profit, mjeren u novcu, ali nekad i u potpori moćnika, bilo na vlasti bilo u gospodarskim i financijskim krugovima. U digitalnom dobu mediji pokušavaju isti sadržaj proširiti i prodati kroz što je moguće više komunikacijskih kanala, pa potiču korisnike da to i sami čine. Najlakše je dati na važnosti korisnicima u digitalnom svijetu time što im se pruži prilika da o nečemu navodno odlučuju i da odmah vide rezultate provedbom anketa bez ikakve brige o reprezentativnosti uzorka ili valjanosti rezultata.

Uzimajući sve u obzir, može li se govoriti o slobodnim medijima ili o medijskoj slobodi izražavanja?

- Teško je govoriti o slobodnim medijima u pravom smislu te riječi. Na prvi pogled, danas se sve može objaviti, ali kad se malo zagrebe ispod površine, vidi se da se ne može ako to nije u skladu sa željama vlasnika, a želje vlasnika se najčešće poklapaju sa željama onih koji im donose novac ili moć da budu blizu mjesta na kojima se novac dijeli.

Prema suvremenom medijskom zakonodavstvu, i u Hrvatskoj i u svijetu, vlasnici se ne bi smjeli miješati u uređivačku politiku, osim u davanju opće orijentacije glasilu kojim raspolažu. Upravo je ta orijentacija najviše miješanje, premda nije vidljivo niti se provodi izravno. Dakle, ako vlasnik u SAD-u želi da glasilo podupire jednu od dvije političke stranke koje se izmjenjuju na vlasti, novinari su slobodni pisati o svemu što se uklapa u tu opću orijentaciju. Je li to sloboda? Svakako jest sloboda vlasnika, ali ne i novinara, koji, ako im ne odgovara orijentacija vlasnika, mogu samo slobodno dati otkaz i naći glasilo koje je bliže njihovim osobnim gledištima. (D.J.)

Možda ste propustili...