Sport
VLADO MATANOVIĆ

Dolazak u Vinkovce san je mog dide, koji žudi za Slavonijom
Objavljeno 6. prosinca, 2023.
Povremeni hrvatski reprezentativac od ove jeseni član je Bjelin Spačve-Vinkovci s kojom je ušao u Ligu za prvaka

Dva kola prije kraja osnovnog dijela prvenstva rukometaši Bjelin Spačve-Vinkovci osigurali su plasman u Ligu za prvaka, što je već sada rezultat iznad svih očekivanja, kada se zna da su Vinkovčani ove sezone povratnici u Premijer ligu.



Nije bilo ni ključno ni presudno, ali ove jeseni Bjelin-Spačva iznenada je dobila veliko pojačanje u povremenom hrvatskom reprezentativcu desnokrilnom Vladi Matanoviću, osvajaču srebrne medalje na Europskom prvenstvu 2020. godine, što je i posljednja hrvatska rukometna medalja na velikim natjecanjima. Rođeni Riječanin slavonskih je korijena. Štoviše, otac i majka su mu baš iz okolice Vinkovaca. Otac iz Antina, a majka iz Slakovaca. Na Kvarner su došli u vrijeme rata i okupacije. Otac Željko u Lovranu se liječio nakon što je za vrijeme Domovinskog rata bio ranjen u Tordincima.

Slavonac iz Rijeke


Obitelj je, vjerujemo, sretna zbog ovakvog raspleta?

- Je, presretni su što je ovako ispalo, a najviše moj dida, mamin tata. Žudi za Slavonijom, cijelo vrijeme sve nagovara da se vrate kući u Slavoniju, a evo sad sam ja taj koji mu na neki način ispunjava njegovu želju i snove.

Bez obzira na to što je rođeni Riječanin, Vlado je uvijek govorio da je Slavonac.

- Jednom sam bio na pripremama reprezentacije mlađih uzrasta. U stožeru nas je vodio Valter Matošević. Kaže on meni da sam njegov Primorac s Kvarnera, a ja sam mu odgovorio da sam Slavonac. Ništa mu nije bilo jasno.

Naravno, emotivni razlozi i "zov Slavonije" nisu razlozi zbog kojeg se 28-godišnji Matanović ove jeseni priključio Bjelin-Spačvi.

- Kako je do toga došlo priča je koju volim ponavljati. Od 2020. godine nakon Europskog prvenstva bio sam u Zagrebu, gdje sam stigao iz slovenskog Gorenja. Prije sada nešto više od godinu dana puknuli su mi prednji križni ligamenti. Povratak na teren odužio se sa sedam do devet mjeseci, koliko inače traje oporavak, na skoro godinu dana. U međuvremenu, prošlo ljeto mi je istekao ugovor sa Zagrebom, pa sam bio slobodan. Sjećam se bilo je točno 360 dana od kako sam odigrao posljednju utakmicu i zove mene moj menadžer nekadašnji rukometni reprezentativac Tomislav Farkaš. Pita on prvo mene: jesam li zdrav? Kazao mi je da nema nešto zvučno, ali ima kombinaciju s jednim klubom gdje je njegov dobar prijatelj trener i koji bi me odmah željeli. Rekao sam da sam zainteresiran i nakon sat vremena zove on mene da je riječ o Spačvi i da u subotu igram s njima u Metkoviću. U sljedećih sat vremena odlučujem u dogovoru sa suprugom prihvaćam poziv i praktički sutradan sam krenuo na gostovanje u Metković, pa sam se sa sadašnjim suigračima upoznavao u kombiju.

Uzajamna pomoć


Igrači u Vinkovcima su ga sjajno prihvatili.

- Kad smo tada došli u Metković, otišli smo u neku teretanicu. Naš trener Josip Mečić tada me je predstavio riječima: Svi, vjerujem, znate Vladu Matanovića, došao nam je pomoći, a vjerujem da ćete i vi pomoći njemu. I doista, mogu reći da su me dečki ne samo sjajno prihvatili nego su mi pomogli jako puno u povratku forme. Još nije to - to. Odsutnost s terena je ostavila traga, negdje sam na 80 posto, ali bit ću uskoro, vjerujem, na maksimumu.

Trenutno živi na relaciji Zagreb - Vinkovci.

- Supruga mi ima stabilan posao, trgovački je putnik, pa smo zato odlučili još ostati u Zagrebu. Kada sam prvi put dolazio autom iz Zagreba u Vinkovce, sve mi je bilo usporeno. Živciralo me je što onaj ispred mene vozi sporije. Danas nekako mislim kako mi je taj sporiji ritam baš trebao u životu. Doista uživam. Žao mi je samo što se ne može to sve dovesti na još veći nivo. Ovo je klub koji nikom nije ostao dužan ni centa, jedna jako zdrava sredina. Volio bih da to netko prepozna sa strane, uloži u klub još više.

Dolazi li obitelj sada češće u Slavoniju gledati utakmice?

- Rekao sam treneru Mečiću da ja bez problema na utakmicu mogu dovesti 20 svojih. Bili su naravno roditelji. Tatine sestre žive ovdje, jedna je u Antinu, druga u Vinkovcima, a treća u Korođu. Mamina sestra je u Slavonskom Brodu. Došli su i moji iz Rijeke.

Vlado, naravno, ima veće rukometne ambicije od igranja u Bjelin-Spačvi. Ništa neobično za nekoga tko je dosegnuo status reprezentativca.

- Prijelazni rok traje još dva i pol mjeseca i, iskreno, za mene je to daljnja budućnost. Naravno da još uvijek imam ambiciju, jer ipak još uvijek živim od rukometa, ali vjerujte neću sigurno skočiti na prvu ponudu. Osjećam se dobro, igram sve bolje i kada budem odlazio to mora biti stvarno prava ponuda koja će me oduševiti. Zasad sam tu i tako razmišljam.

S Vladom ili bez njega, može li Bjelin-Spačva Vinkovci već ove sezone ući u europska natjecanja?

- Drugo poluvrijeme sada posljednje utakmice protiv Ribola Kaštela sve je već bilo ranije riješeno, pa smo opušteno pričali na klupi. Trener je pričao da su svi čudno gledali kada se uopće na početku sezone najavljivala mogućnost plasmana u Ligu za prvaka. Tek smo se vratili u Premijer ligu, bitan je bio opstanak. Dva kola prije kraja, čak i poluvrijeme prije, osigurali smo Ligu za prvaka. Malo sam oprezan što se tiče Europe. Znate što kažem: Ako nam Bog bude pomogao. Imamo dosta problema s ozljedama. Prethodnu utakmicu protiv Rudara u Rudama ostala su igrati samo šestorica na terenu plus golman. Nismo imali rezerve igrati u polju. Zato mislim da je najvažnije da do kraja sezone bude što manje ozljeda. Mislim da je već velika stvar što će Spačva igrati Ligu za prvaka. Može se klub potpuno bez briga posvetiti pružanju prilike mlađim igračima do kraja sezone što je i nekakva klupska politika.

Godina još ipak nije gotova. Do kraja Lige B slijedi još domaća utakmica protiv križevačkog KTC-a u subotu u Vinkovcima i za kraj poslastica, slavonski derbi NEXE - Bjelin Spačva u Vinkovcima.

- Svaku sljedeću utakmicu trener je najavljivao da nam slijedi najvažnija utakmica. Sada, kada je sve gotovo, pitali smo ga: je li i sljedeća najvažnija. Ma nama je susret s KTC-om bitan da se odužimo i zahvalimo publici. Da ih pozovemo da nas podrže za kraj doista uspješne godine. Bilo je lijepo sad u posljednjoj utakmici protiv Ribola Kaštela, imamo podršku navijačke skupine Gmazovi, nisam dugo igrao u takvoj atmosferi. Volio bih da napunimo za kraj godine dvoranu. Vinkovci imaju sudionika Lige za prvaka, a to nije mala stvar - zaključio je Vlado Matanović.

Krešimir Lacković
REPREZENTACIJA - AKO BUDE POZIV, NIKADA GA NEĆU ODBITI
Matanović je bio sudionik europskih prvenstava 2020. godine kada je Hrvatska u Stockholmu osvojila srebrnu medalju i dvije godine poslije u Mađarskoj.

- Tada sam bio u pričuvi. Na tom Europskom prvenstvu valjda nema igrača koji nije bio pozivan - prisjetio se Vlado EP-a u pandemijskom razdoblju.

Ima li i danas reprezentativne ambicije?

- Mislim da to pitanje nije za mene, premda sam svjestan svoje trenutne situacije. Dolaze mlađi, ima igrača koji su trenutno u boljoj formi, igraju na višoj klupskoj razini. Moje je igrati, davati svoj maksimu i ako netko odluči da ponovno mogu biti dio reprezentacije, ja ću sigurno poziv prihvatiti. Reprezentacija se ne odbija - zaključio je Matanović.

Možda ste propustili...

ODLAZAK ZBOG AFERE VARLEAKS

Marić više nije šef sudaca

NEKOLIKO IGRAČA POSLJEDNJIH DANA U POŠTEDNOM REŽIMU

Bolnica na Pampasu

Najčitanije iz rubrike