Učionica
PSIHOLOŠKO SAVJETOVALIŠTE

Plavi Božić praznični blues ili blagdanska depresivnost
Objavljeno 24. prosinca, 2021.

Najljepše doba godine ili pak nešto drugo? Kako je već mnogima poznato, izraz najljepše doba godine postao je sinonimom za zimske, božićne blagdane. Gradovi su okićeni svjetlucavim ukrasima, zrakom se širi miris fritula, cimeta i kuhanog vina, božićne pjesme daju dobro poznati pečat prazničnoj atmosferi. Dok takav blagdanski ambijent jednima stvara ugodu, veselje i užitak, drugima to isto, naizgled idilično razdoblje, postaje plavi Božić i izvor melankolije. Što su blagdani bliže, a ulice raskošnije zabljesnu, to je u pojedinaca izraženije stanje potištenosti, tuge i bezvoljnosti. Postavlja se pitanje – što je to što dovodi do takvoga neželjenog stanja i kako ga ublažiti ili pokušati izbjeći? Čimbenici koji potencijalno imaju udjela u nastanku praznične depresivnosti mogu biti višestruki kao i načini suočavanja s istom, a ovdje ćemo se pozabaviti nekima od njih.

Naime, društvene konvencije nametnule su imperativ savršenstva božićnih praznika. Božićne reklame i filmovi puni raskošnih ukrasa, poklona i idiličnih međuljudskih odnosa djeluju savršeno i nameću ideju o tome kako i sam mora zadovoljiti vrlo visoke standarde kako bi bio ‘dovoljno dobar’ i ukorak s blagdanskom idilom. Koncepcija idile u bilo kojem kontekstu može pojedincu nanijeti više štete nego koristi. Kad je riječ o spomenutim idiličnim međuljudskim odnosima, treba shvatiti kako je nerealno očekivati da odnosi odjednom moraju biti savršeno skladni samo zato što je božićno vrijeme i ‘vrijeme opraštanja’. Ako postoje neki nerazriješeni odnosi koji osobi stvaraju nelagodu, poželjno je potruditi se izgladiti ih prije božićnog razdoblja radi osjećaja olakšanja i ugodnijih emocija za vrijeme praznika. Osim težnje za idiličnim međuljudskim odnosima, uočavaju se i nastojanja pojedinaca da stvore božićni ambijent. U tom kontekstu pojedinac razmišlja o mnogim obvezama koje treba ispuniti prije praznika, poput kupnje poklona, ukrašavanja, pripremanja blagdanske hrane i sl. Što su praznici bliže, pritisak je sve veći, a vremena za izvršavanje obveza sve        je manje. Kad osoba ne uspije ostvariti svoje zamisli, moguće je da će pripisati neuspjeh svojoj nekompetentnosti te se početi okrivljavati zbog toga. Kako ne bi dolazilo do negativnih misli i neugodnih emocija, treba za početak odbaciti nerealna očekivanja i prihvatiti činjenicu da su razočaranja neizbježna jer ne može i ne treba sve biti savršeno – ni inače ni u božićno vrijeme. Prije no što se osoba uopće upusti u pripreme za praznike dobro je da sama sa sobom povede određeni monolog. To može biti na način da sama sebi kaže: Okej, trenutačno imam određene zamisli i ideje o božićnim praznicima, a u redu je i ako ne ispadne sve baš točno onako kako sam planirao/la. Događa se i drugima. Ne može i ne treba sve biti savršeno iskontrolirano i možda će se nešto izjaloviti mojim planovima i zamislima. No to ne znači da će ishod biti manje lijep i da ne mogu ugodno provesti praznike unatoč tomu. Osim toga, poželjno je i da osoba unaprijed odredi prioritetne obveze kako bi imala uvid u to što smatra važnim obaviti, a što može pričekati. Također, može podijeliti obveze sa svojim ukućanima ili drugim osobama s kojima će provesti praznike. Na taj će se način smanjiti pritisak na pojedinca da sam koordinira veći broj obveza. Osim stresa i nelagode zbog obveza, u tom razdoblju mogu se pojaviti i neugodne emocije vezane uz pitanje na koji način provesti praznike. Konkretno, neki se u tom razdoblju osjećaju melankolično jer znaju da će provesti blagdane onako kako ne žele u cilju da udovolje prazničnoj formi i očekivanjima drugih ljudi. U tom slučaju bilo bi korisno razmisliti i odlučiti s kim i na koji način osoba želi provesti praznike bez da si nameće uvjet kako to mora biti na točno određen način u krugu točno određenih ljudi. Ako joj bolje odgovara i ima sredstava, osoba bi mogla otputovati na željenu destinaciju tijekom božićnih praznika ili na neki drugi, manje konvencionalan način provesti to vrijeme. Naposljetku, čak i kad je naizgled sve “uređeno” i osoba ima mogućnost provesti blagdane na željeni način, može se unatoč tomu osjećati prazno. Uz depresivno stanje osoba može doživjeti osjećaj krivnje ili bijesa uslijed razmišljanja: Evo, sve sam pripreme za Božić obavio/la onako kako sam htio/htjela i provest ću praznike u krugu svojih najbližih. Trebao/la bih biti sretan/na, ali nisam. Drugi imaju manje od mene i sretni su. Što sa mnom nije u redu? Znači li to da ne volim svoju obitelj i prijatelje? Ne smijem biti ovako sebičan/na. Naime, u takvoj situaciji naizgled “nema razloga da osoba bude depresivna” pa ipak jest. Razlog tomu mogli bismo ponovno potražiti u nekoj vrsti imperativa o sreći kao obveznom segmentu božićnog razdoblja. Dakle, slično odbacivanju potrebe za savršenstvom, potrebno je osvijestiti kako nije apsolutno i jedino adekvatno osjećati sreću samo zato što je nastupilo praznično razdoblje. U potpunosti je u redu osjećati i tugu i ljutnju i frustraciju i druge emocije koje bi se javile i inače, u nekim drugim okolnostima koje nisu blagdanske.

U konačnici, moglo bi se zaključiti sljedeće – što se više trudimo osjećati se bolje, veća je šansa da će se dogoditi upravo suprotno baš zbog pritiska da nešto ‘moramo’. Jednako vrijedi i za imperativ božićne idile. Za kraj bismo još mogli izdvojiti sljedeću misao – “Čovjek je nesretan što mora biti sretan”. Stoga, odbacite bilo kakva ‘moranja’ o savršenstvu i sreći u blagdansko vrijeme te konvencije koje vas guše i sputavaju. Dopustite sebi spontanost i prihvatite svoja raspoloženja i osjećaje u prazničnom razdoblju kakvi god da jesu. Bez osjećaja krivnje provedite blagdane na način i u okruženju koje vam odgovara te s ljudima koje volite.


 

Ana Bekavac
Možda ste propustili...