ILAČA - Na istoku su Hrvatske sela Tovarnik i Ilača godinama već poznata po uzgoju graha, tlo je za tu povrtlarsku kulturu pogodno, a i kupci su naučili da u tom srijemskom kraju dobiju kvalitetnu robu. Međutim, za 30-ak tamošnjih uzgajivača graha na ukupno oko 60 hektara ova je godina - katastrofalna. "Krivci" su za to suša i (pre)visoke temperature.
Reći će tako 43-godišnji Jasmin Budinski, na čijem je OPG-u u Ilači, od ukupnih 30 hektara vlastite i zemlje u zakupu što ih obrađuje, grah rastao na 2,5 hektara, što bi se za to podneblje moglo svrstati u red srednje velike proizvodnje.
Domaća sorta
Valja, pak, reći i da u tom dijelu Srijema mahom sade slavonski zeleni grah koji se - kao "domaće i zdravo" - upisao i na listu poznatih sorti Republike Hrvatske. Ne iznenađuje stoga što i tovarnička općina niz godina financijski (de minimis) podupire proizvodnju zelenog graha, a i popularizira tu ukusnu namirnicu na svojoj jesenskoj grahijadi, koju, u tom malom pograničnom mjestu uz državnu granicu Hrvatska - Srbija, uobičajeno pohode tisuće posjetitelja.
Grah su srijemski uzgajivači nedavno skinuli s polja, ali graha zapravo gotovo i nema. Stoga i nije čudno što će se cijena za kilogram kretati - oko 40 kuna.
- Situacija je ove godine, što se kaže, žalibože. Katastrofa, kod svih nas - kaže Budinski, koji grah uzgaja sedam godina. Ove je godine čak nešto i povećao površine pod grahom, ali je na kraju ubrao manje nego ikad prije. Sadio je većinom slavonski zeleni i nešto šarenog, tzv. trešnjevca, i bijelog graha.
- Kod šarenog bilo je oko 550 kilograma, a kod zelenog 220 kilograma po hektaru, što je katastrofalno jer solidan urod, kada bismo mogli biti zadovoljni godinom, podrazumijeva oko 1,5 tona po hektare.
- Prve godine, kad ništa o uzgoju graha nisam znao, imao sam dvije tone po hektaru - objašnjava Budinski za uzgajivače nimalo laku ovogodišnju situaciju, dodajući podatak - posadio je 150, a ubrao 300 kilograma sa svih 2,5 hektara, i to, reći će, lošijeg graha nego što ga je posadio!?
Srijemske OPG-ovce spasit će - ove, klimatski poremećene, godine - druge ratarske kulture, pa Budinski kaže da je, srećom, pšenica iznimno rodila i imao je 10,6 tona po hektaru, a i cijena je bolja (1,29 kuna). Glede, primjerice, soje i kukuruza, kojima su suša i visoke temperature poprilično naškodile, neće biti "ekstrauroda", ali ako bi ostale zasad povoljne cijene, kazuje, mogle bi te kulture na kraju izvući prihodnu stranu poljoprivrednika.
Kupci se ne bune
- Grah je dohodovna kultura, uspijevao je i donosio više novca za nas male i srednje poljoprivrednike - govori Budinski i pritom spominje općinske i državne potpore, gdje se, uz solidan urod, nije prijašnjih godina moglo biti nezadovoljnim. - Ove godine, kad zbrojim i poticaje i ulaganja, računica je - čista nula. Bez zarade, ali bar nije minus - priznaje i priča kako su srijemski uzgajivači na svojim poljima graha do prije dvije - tri godine puno više radili ručno, potom su nabavili "polovne kombajne" baš za grah, ali je posljednja faza - ručno prebiranje - i dalje na tradicionalan način.
- Početna cijena našeg graha ove će godine vjerojatno biti 40 kuna za kilogram, što je i malo apsurdno jer lani smo vrlo kvalitetan grah prodavali po 20 kuna - kaže Jasmin Budinski o razgovorima tamošnjih proizvođača graha, koji je u 2021., zbog klimatski za to povrće jako loše godine, i slabije kvalitete. - Ljudi koji inače od nas kupuju i ne bune se baš zbog cijene jer graha nema. Ljudi zovu svaki dan, vole naš grah otprije, svi već sada imamo više narudžbi nego što uopće imamo graha - domeće Ilačanin, a u šali povlači i paralelu da je prasetinu ovih dana prodavao po 18 kuna za kilogram...
Inače, slavonskog zelenog graha u pravilu se ne može naći na policama trgovačkih centara, gdje, pak, uvozni šareni i bijeli grah znaju imati nižu cijenu. Urod je kod svih uzgajivača u srijemskom kraju sličan, a u selu kažu i da je njih nekoliko - odustalo od berbe, zaoravši polja.
- Puno je veća potražnja za slavonskim zelenim grahom, i kod nas se on i sadi na 80 posto površina. Ljubitelji graha nam tvrde da je znatno ukusniji iako je sitniji od šarenog, koji se često koristi za salate, a zeleni, pak, za variva - reći će Budinski, priznajući da osobno "voli grah, svaki"...
Sanja Butigan
OD UZGOJA ZASAD IPAK NE ODUSTAJU
U Tovarniku i Ilači kažu da je grah u tom kraju "izvanredno uspijevao". Nekoliko je proizvođača bilo i prije Domovinskog rata, a poslije se tome priklonio veći broj poljoprivrednika, zbog rodnosti i dohodovnosti kulture. - Moj je otac sa šest hektara i dvije krave nekad lijepo mogao živjeti, a danas ja radim pet puta više zemlje, no upitno je bih li mogao živjeti od "male" poljoprivrede bez upravo dohodovnijih kultura - objasnit će Budinski tamošnju priču o grahu, uz opasku da se grah može sačuvati i prodavati tijekom godine. Iz općinskog proračuna uzgoj graha se podupire od 2014. Najveći su, međutim, problem - klimatske promjene. Grah je osjetljiv na velike vrućine u vrijeme cvatnje, što se ove godine i dogodilo, s toplinskim valom krajem lipnja, s više od 35 Celzijevih stupnjeva, što grahu, k tomu bez kiše, nije dalo šanse... Unatoč svemu, u Srijemu zasad još ne odustaju od graha.
Proizvođači zelenog graha u selima na istoku Hrvatske već sada imaju više narudžbi nego što imaju graha