Ekonomija
NASLJEĐIVANJE TRADICIJA I MODERNIZACIJA MLADI U POLJOPRIVREDI MOGU NAPREDOVATI

Nakon očeve smrti, s nepunih 17 godina preuzeo obiteljsko imanje
Objavljeno 17. ožujka, 2021.
Kalić: Nakon 7 godina rada na 20-ak hektara, imamo 30-ak proizvoda od industrijske konoplje

Glas Slavonije nedavno je donio zanimljivu priču o Davidu Senkiću iz Svetog Đurđa, kod Donjeg Miholjca, koji je prije šest godina od roditelja za vjenčani dar dobio obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, koje je od 2002. vodio njegov otac nastavljajući poljoprivrednu tradiciju svoga oca, pa je David nastavio obiteljsku tradiciju i u trećem koljenu, što nije baš česta pojava ni u Slavoniji.

David se odlučio posvetiti poljoprivredi jer je završio srednju poljoprivrednu školu, pa je imanje širio i danas obrađuje 62 hektara, gdje uz pšenicu sije i kukuruz, ječam i soju jer tovi i svinje, ali razmišlja potpuno se posvetiti ratarstvu.

Ostanak
Potaknuti tom lijepom pričom, zanimalo nas je koliko mladi u Slavoniji nasljeđuju zemlju i imanje od roditelja i koliko su uopće zainteresirani za ostanak na roditeljskoj zemlji i nastavljanje tradicije svojih starih kada već imaju infrastrukturu - zemlju i uhodano imanje.

Mato Brlošić, bivši predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore i đakovački poljoprivrednik koji obrađuje 130 hektara, kaže kako je prvi put sjeo na traktor kao 15-godišnjak te se i školovao radeći u poljoprivredi, ali imanje nije naslijedio, nego ga je sam stvarao. Veseli ga što najmlađi sin studira poljoprivredu i pokazuje veliko zanimanje za rad na imanju i što će nastaviti posao.

"U Slavoniji nije rijedak slučaj da se djeci ostavlja u nasljeđe poljoprivredno zemljište i gospodarski objekti, rijetko se to do sada činilo za života, uglavnom nakon smrti roditelja djeca nasljeđuju imanje prema zakonu, na jednake dijelove, i to zapravo i jest najveći problem kad se poljoprivredne površine nalaze na nekoliko mjesta, jer se nakon diobe dijele na još više dijelova i tako dolazi do usitnjavanja zemljišta, što za posljedicu ima neekonomično gospodarenje na poljima. Sjetimo se da je u bivšoj državi maksimum bio deset hektara po gospodarstvu i u ostavinskoj diobi već male površine postaju još manje. Obrađivati 50 hektara vrlo je skupo i potrebno je inicijalnog novca, koji mladi u početku nemaju", kaže Mato Brlošić, dodajući kako će u poljoprivredi ostati smo oni mladi koji će naslijediti gospodarstvo od svojih roditelja i imati mogućnost širenja i prihvatljive kreditne aranžmane, s vrlo niskim kamatama.

"Država bi trebala prepoznati mlada perspektivna poljoprivredna gospodarstva, omogućiti im kupnju zemlje jer to je osnovni uvjet da bi sutra mogla imati sigurnost u proizvodnji i graditi moderno gospodarstvo", zaključuje Mato Brlošić.

Mladi poljoprivrednik iz Đakova Zvonimir Kalić, ekonomist i s magisterijem iz međunarodnih odnosa i diplomacije, naslijedio je imanje od djeda i sada uzgaja industrijsku konoplju, a u Vrpolju je prerađuje. Kaže kako su se roditelji bavili privatnim poslom i Zvonimira kao maloga usmjeravali prema privatnom sektoru, što mu je odredilo kasnije školovanje.

"Za djedova života naša je zemlja bila u prijelaznom ekološkom razdoblju, tako da smo u prvoj godini uzgoja industrijske konoplje već imali odgovarajući ekološki certifikat za vlastitu biljnu proizvodnju. Naslijedio sam 2013. djedov OPG i 8,5 hektara zemlje, koju kompletno preusmjeravamo u ekološki uzgoj industrijske konoplje. Danas, nakon sedam godina aktivnog rada, 20-ak hektara proizvodnih površina industrijske konoplje, otvaramo vlastitu ekološku preradu, edukativno-prodajni centar na našem imanju te stvaramo 30-ak novih i inovativnih proizvoda od konoplje. Proizvodi koji su za dušu i za tijelo, prehrambene i kozmetičke linije. U procesu smo stvaranja vlastitog brenda koji će biti prepoznatljiv na hrvatskom i inozemnom tržištu. Tako smo zaokružili našu priču proizvodnje, od polja pa do stola", priča Zvonimir Kalić. Nositelj je nagrade za najboljeg hrvatskog mladog poljoprivrednika i trećeplasiranog poljoprivrednika u Europskoj uniji te među 30 najboljih mladih poduzetnika ispod 30 godina.


Učenje

"Konoplja traži ljubavi i puno ručnog rada, u kopanju i branju, prirodnom sušenju. Upravo takvim načinom rada stvaramo kvalitetnije proizvode koji su važni za ljudsko zdravlje. Pomaže nam 30-ak sezonskih radnika. Nažalost, za konoplju nema otkupljivača kao za pšenicu. Prodaja proizvoda od konoplje ovisi o nama samima, koliko ćemo se truditi reklamirati je, educirati ljude na sajmovima, prezentirati je preko okruglih i međunarodnih stolova, raznih konferencija i drugih prigodnih manifestacija", kaže Zvonimir, dodajući kako je zahvalan što je u ovom sektoru proizvodnje stekao mnoga prijateljstva, od kojih izdvaja Ivana Gašića, koji se bavi ratarskim kulturama, ima farmu krava i proizvodnju mliječnih proizvoda, i Ivana Gerštmajera, četvrtu generaciju u vinogradarstvu i vinarstvu, prepoznatljivog po vrhunskim slatkim vinima, a obojica su preuzela zemlju od svojih roditelja.

Josip Knežević (31) iz Gradišta, kao učenik trećeg razreda Poljoprivredno-šumarske škole u Vinkovcima, ostao je 2006. bez oca pa je s nepunih 17 godina preuzeo poslove na imanju, jer je od malih nogu pomagao ocu na zemlji i, danas kaže, sve što zna o poljoprivredi, naučio je od oca. Naslijedio je 30 hektara zemlje, koliko obrađuje i danas, uz pet hektara državne zemlje u zakupu. Sije ječam, pšenicu i soju, a nekada je držao svinje, krave i konje. Od kada zna za sebe, druguje sa zemljom, pa i kada se zaposlio u Hrvatskim šumama, nije zapostavio zemlju. Od 2010. vodi OPG na svom imenu.

Miroslav Flego
Pred Zvonimirom Kalićem je, kaže, još puno izazova i planova, ali uvjeren je kako će ih sve ostvariti
KNEŽEVIĆ: NA ZEMLJI SUBOTOM I NEDELJOM
“Na zemlji radim kada dođem s posla, subotom i nedjeljom, praznikom, a kada je sezona radova u polju, uzmem slobodne dane ili godišnji odmor. Natjecao sam se za novac iz Mjere 4.1.1., gdje država i ja dajemo po 50 posto, i time sam kupio strojeve i traktor. No za mene ima i ograničenja za poticaje jer nisam ‘čisti’ poljoprivrednik, nego zemlju obrađujem u slobodno vrijeme, a do više zemlje ne mogu doći. Meni je ovo dovoljno”, kaže Josip Knežević, dodajući kako se lani oženio, a supruga radi kao edukacijski rehabilitator u jednoj vinkovačkoj školi. Supruga je mogla otići izvan Hrvatske jer njezin je posao vani tražen, ali su odlučili ostati u Gradištu, gdje su nedavno kupili kuću i ondje misle živjeti dovijeka.
Možda ste propustili...

ZA POVEĆANJE KAPACITETA U SVINJOGOJSKOJ PROIZVODNJI 410 MILIJUNA KUNA

Na natječaj za reprocentre stiglo 20 projekata

ZBOG VELIKE POTROŠNJE STRUJE U "RUDARENJU"

Tesla više ne prihvaća bitcoine

ISKON OBJAVIO STUDENTSKI OGLAS IZ SNOVA

Mjesto rada: cijela Hrvatska!

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana