Kolumne
Iza ćoška Piše: Iva Oršolić
E što volim ve naše svinjokolje
Datum objave: 13. studenog, 2017.

E lipi moji, uza sve probleme koje imamo mi Rvati, a ako ih nema mi smo sami sebi problem, pogotov sad oko Agrokora, moramo mislit i na poso koji treba poradit. Misec je studeni, a osim kirbaja treba krenit sa našim svinjokoljama. Eto, ni koji prognoziraju vrime, kazali su da će ve nedilje moždak bit i sniga. Živi bili pa vidili! Bilo sniga il ne bilo, mora se krenit sa vim poslom. Naše svinjokolje su uvik u našoj Slavoniji imale poseban status, pa tako i sam tijek svinjokolje. Krenimo redom. Na taj dan dizanje je u 4 sata ujtru, glomneš deci rakije da se razbudiš, obučeš se, odeš na zavod, e ondak se loži vatra pod oranijom za vodu. Znam jednog zglomotana koji je podložio pod oraniju, al praznu. E ondak trenung do okola da vidiš jesul sve svinje na broju, da ih slučajno ni komšija pričero priko noći u svoj okol. Kad si to lipo provjerio glomneš još jedan deci prije nego kreneš budit ženu i đecu. Sad kako će ispast to buđenje, ne znam, kad svoju budim, bolje da ne budim, jer u te jutarnje sate oma se sjeti moje najbliže familije. To sa buđenjem još ni gotovo. Dok žena kuva kavu iđeš probudit petnajstak komšija i podsjetit ih da danas kolješ, jer znaje oni i zaboravit. Mešćim se samo prave malo ludi. Dok se komšije dižu i traže svoje dukser gaće i ostalu svinjokoljsku opremu, pa dok se pokupe, iđe na kava što ju žena kuva, al i deci majkače. Na redu je razrađivanje taktike, ko će šta, a niko nebi ništa, osim deci. Vrime je da se krene prema svinjcu. Ulazi se unutra, jedan uvati odostrag, drugi odnaprid, i zovu ostale mobare koji su još uvik u kujni i traže još jedan deci rakije. Gazda laje po avliji, sam sebi, jer nesmi nikom drugom. To je više, nako, reda radi da komšije misle kako si ti gazda u kući, a i razlog da glomneš još jedan deci, kako bi se smirio. Eto, kast ćemo, ja jedino smijem svinjčetu sovat mater i koju je stvorio taku žilavu, a stvorio ju je njerast. I taman kad sam mislio kako je poso krenio nako kako treba, posičem prst, i sad bi trebo zalit ranu rakijom. E taj deci za prst je završio u moji labrta, ta ko je vidio prosipat rakiju. Sljedi nastavak, zapamtite di sam sto, a do idućeg ponediljka ja iđem glomnit još koji deci, da ne zaboravim di sam sto.

Sve vas lipo pozdravlja vaš bać Iva iz Županje!