Kada je američko ministarstvo vanjskih poslova (State Department) objavilo svoje izvješće o stanju ljudskih prava u svijetu, nije zaobišlo ni Hrvatsku.

U njemu stoji da su socijalna diskriminacija, nasilje prema pripadnicima etničkih manjina, ženama, djeci kao i korupcija evidentni i unatoč tome što je hrvatska Vlada učinila pomake u tom pravcu. Razumljivo da se na to izvješće očitovala i hrvatska Vlada dajući do znanja da su ovakva izvješće dolazila i prije. Dakle, nažalost i unatoč pomacima, u Hrvatskoj se još uvijek događaju stvari koje nisu dobre i na koje ne upozorava u svome izvješću samo State Department već smo i mi u Hrvatskoj toga svjesni. Sve bi bilo normalno, ali izgleda da u našoj zemlji to ipak nije, da se u Hrvatskoj odmah ne javljaju “dežurni” kritičari aktualne vlasti. Tako je na primjer predsjednik SDP-a Davor Bernardić jedva dočekao spočitnuti Plenkoviću kako su zapravo on i njegova stranka HDZ krivci za sadašnje stanje stvari. Radi istine moramo reći kako su takva izviješća dolazila i u vrijeme vladavine lijevih koalicija koje nisu poduzele korake kako bi stanje s ljudskim pravima poboljšale. Nije samo paradiranje s LGTB pripadnicima i slikanje u javnosti dokaz kako se zapravo oni zauzimaju za njihova prava. Konkretnih pomaka nije bilo. Zar nije u vrijeme vladavine SDP-a nacrtana svastika (kukasti križ) na Poljudu u Splitu i do dandanas nisu pronađeni oni koji su to napravili! Treba vidjeti i to kako su neki zagriženi protivnici Hrvatske i njezine samostalnosti napisali na ogradi osječkog Groblja sv. Ane “CCCC, ovo je Srbija”! i “Klat ćemo Hrvate” te uništavanje natpisa Osijek nepokoreni grad ćiriličnim natpisom delije i opet s 4 C, a da im se ništa nije dogodilo. Počinitelji su i dalje nepoznati (sic)! Ovih je dana jedan mladić napravio osuđujući potez nalijepivši naljepnicu s nedopustivim sadržajem i crtežom s obješenim ljudima na drvetu “Serbian family tree”. Taj čin osudili su i predsjednik Vlade i mnogi drugi političari bilo desne ili lijeve opcije. Zahvaljujući brzoj i stručnoj koordinaciji i istrazi policija je za nekoliko dana pronašla osobu koja je to učinila te ju uhitila. Obznanili su to javnosti i rekli bismo da je sve odrađeno kako treba. Da, tako je trebalo učiniti i s izgrednicima koji crtaju svastiku i onima koji pišu po zidovima groblja ili stadiona u Osijeku. Nažalost, to se ipak nije dogodilo i građani se s pravom pitaju - zašto? No, kad nam Amerikanci pošalju poruku kako su kod nas ugrožena ljudska prava, odmah se staje na sve četiri i reagira. Bilo bi mi drago kada bi se takvo nešto događalo i prema onima koji baš ne ljube Hrvatsku i hrvatski narod čineći gnusne stvari (vidi gornji dio teksta) te da se krivci pronađu i kazne. Nisam primijetio da su se gospodin Milorad Pupovac ili glavni urednik tjednika “Novosti”, koji izdaje Srpsko narodno vijeće (SNV), Nikola Bajto ili pak Aleksandar Saša Milošević ili netko drugi iz tog miljea koji je uvijek spreman osuditi neki glup, nedopušten i neopravdavajući postupak nekog iz hrvatskog naroda ogradili od tih postupaka dajući potporu hrvatskoj vlasti. No, zato su spremni brojiti sve incidente koji se događaju srpskom pučanstvu u Hrvatskoj stvarajući još jače negativne tenzije među ljudima koji su “osuđeni” živjeti zajedno. Ne odobravam tih 300 i više događaja o kojima govori Pupovac, ali zar se nitko nije zapitao tko broji one događaje u kojima su ugroženi Hrvati u Hrvatskoj. Nisam čuo ni vidio u hrvatskim medijima, a posebno u tjedniku “Novosti”, kako je State Department ocijenio stanje s ljudskim pravima u Srbiji ili Republici Srpskoj, posebno po pitanju Hrvata, Albanaca, Mađara, Rusina, Ukrajinaca, Nijemaca i drugih. Nisam vidio nigdje da je neka institucija u svijetu izvijestila o svemu što se događa u SAD-u o pitanjima o kojima “pljuske” cijelom svijetu dijeli američki State Department! Ili je to možda tabu-tema jer se “starijeg brata” ne smije dirati. Dobro je da nam taj “stariji brat” ponekad ukaže na neke propuste, ali je loše ako ne učimo na tim propustima.

Dugo će još potrajati kako bi se zakopale “ratne sjekire” i zapalila “lula mira” na ovim našim prostorima. Zato si postavljam pitanje iz naslova kolumne - zašto su ljudi tako zli? Možda je tome razlog što smo opterećeni prošlošću ili ne sagledavamo budućnost? Bez povijesne istine, koliko god se netko trudio izbrisati ili potisnuti je, teško da ćemo imati jasan pogled prema budućnosti. A ta budućnost o kojoj moramo razmišljati ne smije ostati zarobljena u prošlosti. Samo istinom možemo doći do nje. Da bih to razjasnio, moram se opet referirati na Milorada Pupovca koji kaže kako predlaže da spomen-ploča ostane u Jasenovcu, ali da se ukloni natpis “za dom spremni”. Možda će novoosnovana komisija (uvijek kada se želi nešto ne riješiti osnivamo komisije) donijeti neku odluku i preporuku u tom pravcu. No, začuđuju Pupovac i ostali njegovi istomišljenici (napominjem da dio Srba u Hrvatskoj na to gleda drugačije) koji nisu ni prstom maknuli kako bi se uklonio sramotan mauzolej ratnom zločincu Šoškočaninu u Borovu Selu kod Vukovara ili pak reagirali na najavu podizanja spomenika “narodnom heroju Jugoslavije majoru JNA Milanu Tepiću”, koji je dignuo u zrak skladište streljiva i oružja u Bedeniku kod Bjelovara usmrtivši 11 hrvatskih branitelja (sami Srbi kažu da je zapravo “nestalo” više od 200 branitelja čija su tijela jednostavno “isparila” u snažnoj eksploziji 170 tona eksploziva). Ima još tu mnogo više od 300 raznoraznih događanja koja bi mogli Hrvati nabrajati, ali nije vrijeme za rat već za mir, jer zli ljudi nikada i nikome nisu donijeli dobro.