Proteklih sam dana putovao u Dubrovnik s kolegicama i kolegama ratnim izvjestiteljima HRT-a. Bilo mi je to prvi put nakon Domovinskog rata i raspada bivše države. Prošli smo kroz Neum prema Dubrovniku, bez problema s hrvatskim dokumentima.

Pogled nam je na tom putu skrenuo i prema lokaciji budućeg Pelješkog mosta. Nakon povratka čuo sam izjavu našeg ministra Olega Butkovića, koji ponavlja istu priču koju slušamo već godinama, o tome kako će se gradnja toga mosta financirati, ali i nešto što nikako ne mogu shvatiti. Nije mi jasno samo jedno. Što smo mi do sada zapravo napravili oko tog pitanja? Moramo aplicirati za sredstva, pa onda trebamo napraviti još neke projekte, pa onda trebaju još neke suglasnosti i još štošta. Pa zar nismo rekli da već sve imamo i da je sada jedino što očekujemo novac iz Europske unije? Zar nije već kroz EU prošao naš prijedlog za sufinanciranje tog mosta? Zašto se sada opet govori o nekoj Jadransko-jonskoj autocesti koja će nas sve uz obalu povezati i krenuti prema Baltiku? Nije li opet bacanje pijeska u oči hrvatskim građanima sva ta priča oko mosta koji ćemo graditi ili ga možda nećemo graditi? Gledam na TV-u diskusije oko opravdanosti izgradnje mosta i čujem jednog bivšeg ministra (Čačić), koji kaže kako je gradnja zapravo neisplativa, za nas, ali možda isplativa ako to za nas napravi EU, od koje očekujemo 85 % sredstava. Pa tko je tu lud? Treba li nam ili nam ne treba taj most? Imamo li ili nemamo sve potrebne papire za aplikaciju i što se još s njom čeka?

Vidim da su i naši susjedi napokon prihvatili projekt koji nikome neće štetiti, a otvorit će bezbroj novih mogućnosti. Kažu da je u Hrvatskoj kriza i da nema novca. I jedno i drugo je točno. Međutim, naši političari svojim dvosmislenim izjavama i ponašanjem dovode u nedoumicu nas građane, koji zapravo i ne znamo cijelu istinu. Pozivam ih da napokon jasno i glasno objave što je do sada učinjeno oko gradnje mosta kopno - Pelješac. Imamo li sve projekte, suglasnosti, dozvole, jesu li riješeni svi imovinskopravni problemi i u koliko će se faza most graditi? Je li samo u pitanju most i jesmo li napravili sve kako bismo do mosta i od mosta napravili pristupne ceste? Je li projekt mosta odabran u EU kao najbolje rješenje spajanja juga Hrvatske s ostalim dijelovima? Nitko do dana današnjeg nije odgovorio na ta pitanja, a Pelješčani, Dubrovčani i svi koji gravitiraju tome kraju očekuju jasan i konačan odgovor gdje smo zapravo i treba li ponovno neki novi “Konvoj za Dubrovnik” kako bismo napokon imali cjelovitu domovinu, za koju su se borili i mnogi s juga Hrvatske.

Boraveći u Dubrovniku, imao sam prigodu susresti se s bivšim kolegama novinarima koji su izvještavali s tog dijela ratišta. Susreo sam se i razgovarao s brojnim braniteljima i stanovnicima grada pod Srđem. Do dugo u noć, tu podalje od Straduna, na kojem teku rijeke turista, u malim kafićima, gdje se uglavnom okupljaju Dubrovčani, slušao sam njihove istine. Dubrovnik je grad koji jedino živi zbog turista, koji s velikim plovećim hotelima dolaze i obilaze grad. Dubrovkinje i Dubrovčani nisu zadovoljni onim drugim dijelom života, koji je njih, čini se, zaobišao. Dijele oni sudbinu teške gospodarske situacije sa svima u Hrvatskoj. Sve im je to jasno. Međutim, nikako im nisu jasni političari koji od svojih pustih obećanja nikako da nešto konkretno i naprave. Jedno od pitanja je i most koji nikako da napokon krene u gradnju. Nemaju oni ništa protiv susjeda u BiH, ali, kažu, nikada se ne zna što će nekom “puhnuti u glavu” pa će postrožiti kontrolu na Neumu i tada blokirati Dubrovnik. Danas u vrijeme složene izbjegličke krize, pojačanih terorističkih i drugih ugroza nitko ne može garantirati da će sve teći normalno, pa tako ni prolazi do Dubrovnika preko kratke ali ipak ceste u drugoj državi. Tu je onda i pitanje schengenske granice, kojoj Hrvatska teži. Dakle, nisu tu samo most i pristupne ceste nego i jedan mnogo složeniji problem, o kojem se zapravo malo govori.

Danas se mnogo govori o rentabilnosti hrvatskih autocesta pa u sklopu toga i o isplativosti gradnje Pelješkog mosta. Kako to da su u drugim državama autoceste isplative a kod nas nisu? Možda smo se malo “zatrčali” oko izgradnje, ali nitko ne može reći kako one nisu pridonijele boljoj povezanosti unutar Hrvatske, ali i omogućile strancima brže, sigurnije i ugodnije putovanje. Pitanje je samo jesmo li spremni “mangupe u našim redovima” izvesti pred lice pravde i kazniti ih za učinjene makinacije, krađe i lopovluke. To nema nikakve veze s gradnjom Pelješkog mosta, koja mora biti transparentna, jasna i prihvatljiva ne samo za nas nego i za one koji bi nam trebali dati sredstva za njegovu gradnju. Jesmo li do sada bili transparentni, jasni i pošteni prema našim građanima, koji još uvijek zapravo ne znaju je li sve spremno za početak gradnje ili se još nešto “iza brda valja”? Nije potrebno ponovno otvarati gradilište i polagati novi temeljni kamen. Napokon treba razjasniti pravo stanje stvari i reći istinu! Tražimo odgovor kada ćemo od središnje Hrvatske nesmetano doći do njezina juga, Dubrovnika i njegovih građana, koji su tijekom Domovinskog rata prošli sve strahote. Dubrovnik i Dubrovčani to zaslužuju, jer nisu samo kruzeri ti koji će donijeti “u grad” boljitak nego su to i most i cesta koje treba izgraditi. A Prevlaka, što s njom, ili je i ona jako daleka?