O predizbornom trenutku Hrvatske i glavnim akterima na političkoj sceni razgovarali smo s Antom Đapićem, političarom, bivšim saborskim zastupnikom i dugogodišnjim čelnikom Hrvatske stranke prava.



Vi ste i prije početka izborne kampanje jasno dali podršku Andreju Plenkoviću i HDZ-u. Zašto smatrate da je važno da on ostane na čelu hrvatske Vlade?

- Sve što se događalo posljednjih godina, a posebno ono što se događa u kampanji, govori koliko sam apsolutno bio u pravu. Na temelju svog priličnog iskustva i znanja koje sam stekao aktivnim bavljenjem politikom i poslije praćenjem kao analitičar i komentator, prepoznao sam da posljednjih osam godina, otkad je Andrej Plenković na čelu HDZ-a i Vlade, Hrvatska ide u pravom smjeru. U tom je razdoblju Hrvatska ostvarila iznimne uspjehe. Teško je to sustavno ponavljati, ali mislim da je upravo u ovom trenutku, kada naše društvo očekuje daljnje iskorake, važno naglasiti da je premijer Plenković kroz sve velike krize na globalnoj razini jako uspješno vodio Hrvatsku. Podsjećam samo na dugotrajnu krizu s COVID-om. Praktično je spašeno gospodarstvo i osigurana socijalna sigurnost. S obzirom na to da sam uvijek gledao ono što je nacionalni interes, smatram važnim, ako moj stav nekome nešto znači, dati potporu Plenkoviću. Da ne govorimo o velikim međunarodnim uspjesima - upravo zahvaljujući njegovu trudu i radu visoki povjerenik za BiH Schmidt je prvi put napravio iskorak kojim se dijelom uvažava interes Hrvata u BiH, koji su ondje ušli i u vladajuću strukturu, ili - zahvaljujući ogromnom zalaganju Plenkovića i njegove diplomacije BiH je odobren početak pristupnih pregovora za ulazak u Europsku uniju. Da ne spominjem i to da je Hrvatska ušla u Schengen. Imamo problem s migracijama, ali da smo izvan toga sustava, to bi bila katastrofa. S druge strane imate tzv. lijevu oporbu koja gubi elemente ljevice, socijaldemokracije, apsolutno, koja je napadala i svaki snažniji pristup zaustavljanju migrantskih procesa. S druge strane ste opet imali ekstreme koji su pozivali da vojska dođe na granice, iako to nije njezina uloga.

Dogodio se i napad Rusije na Ukrajinu...

- Mislim da Plenković u svemu tome ima mjeru, da nas je pozicionirao u ukrajinskoj krizi na pravednu i pravu stranu povijesti, a ako ste članica NATO-a i EU-a, uz prava imate i određene obveze. Iako su određene snage tu dobru poziciju Hrvatske nastojale narušiti. To posebno vrijedi za ponašanje predsjednika RH Zorana Milanovića, koji i svojim angažiranjem u predizbornoj kampanji pokušava rušiti sve na čemu je Plenković gradio stabilnost i koheziju hrvatskog društva.

Milanović se dosta neočekivano uključio i u izbornu utakmicu jer želi biti premijer. Unatoč upozorenjima Ustavnog suda i dalje šalje poruke, pa je ušao i u međusobno optuživanje s potpredsjednikom Vlade Olegom Butkovićem. Kako vidite tu ulogu koju si je namijenio, a lijeva oporba na čelu sa SDP-om to dočekala s oduševljenjem?

- Milanović je poništio tu temeljnu ulogu SDP-a, koju bi, primjerice, kroz sve ono što je Ivica Račan nekad predstavljao, morali imati. Preuzimanjem kontrole nad SDP-om on je potvrdio svojedobno forsiranje "lex Perković" i odnos prema tom dijelu hrvatske povijesti. Stavovima o BiH apsolutno se postavio protiv interesa hrvatskog naroda u BiH, glumeći zaštitnika Hrvata, a podsjetimo se da je 2014. kao predsjednik Vlade čvrsto stao iza Komšića i praktično mu dao legitimitet. Prema tome, njegova politika je lažna, danas ovako - sutra onako, tako da me uopće nije iznenadio ovaj njegov potez. Krajnji Milanovićev cilj je doći na čelo Vlade. Ovo što je napravio apsolutno je rušenje Ustava, a to što nastavlja provocirati uključivši se u kampanju govori o slabosti institucija. Ustavni sud je morao nakon njegova prvog pojavljivanja u SDP-u, kada je rekao da ide na izbore da bi postao predsjednik Vlade, reći da je time praktično dao ostavku i razriješiti ga dužnosti. Kako to tada nije napravljeno, on sada ide do krajnjih granica izluđujući javnost i političku scenu. Vidimo da je sada tu svašta udrobljeno - i tko treba biti na granicama zbog migranata, da nam ne može NATO biti okosnica, a zaboravlja da nas Srbija ne bi mogla napati da smo bili u NATO-u. Da ne spominjem prorusku orijentaciju, kao i naklonjenost Miloradu Dodiku.



Mislite da ljudi to ne prepoznaju?

- Važno je ljude upozoravati da se radi o iznimno opasnoj politici. Trebamo nastaviti mirnu politiku, gdje smo dosegnuli najvišu razinu rejtinga međunarodnih agencija, rast stope zaposlenosti, plaće i mirovine. Prema mojoj će procjeni Milanović praviti problema i u davanju mandata, nakon što HDZ pobijedi na izborima. Njemu je politika kaos, a time što je SDP to prihvatio, on gubi prefiks socijaldemokracije - ostaju obična partija. To što sada rade sa stisnutim pesnicama i prijetnjama uhićenjima, kao i Milanovićevim svađanjem sa svima koji ne misle isto, doista nema smisla. Milanović je posve spustio letvicu političkog djelovanja i sebe u svojim godinama pokušava prikazati kao velikog frajera, kvartovskog dečka. No još mu nitko dosad nije odgovorio na način na koji to zaslužuje. To je i teško očekivati jer Plenkovića njegov kućni odgoj i valjda diplomatska odgovornost prema javno izgovorenoj riječi sprječavaju da odgovori posve na taj način. I mene se dohvatio, no ako on kaže da sam ja kreatura, mogu mu samo reći da pogleda sebe čemu sliči. Je li to razina političke rasprave? Ponaša li se tako i u svojoj obitelji? Ipak, mislim da će to imati kontraefekt i da javnost sve više prepoznaje koliko to štete može donijeti u kontekstu stvaranja podjela u društvu. Ima čak i prešutnu potpora dijela takozvane desnice, primjerice Mosta i DP-a, koji samo napadaju Plenkovića i HDZ, a nisu u stanju osuditi takvo ponašanje jer ih je Milanović prethodno zadužio, primjerice kod potpore SDP-a neprihvaćanju potpore Ukrajini, u obuci njihovih vojnika. Mislim da je važno na to upozoriti, da ljudi koji misle glasovati za neke takve opcije, misleći da time glasuju za neku hrvatsku opciju, znaju da zapravo glasuju, čak ne ni za SDP, nego za Milanovića, jer SDP kao ozbiljna stranka više i ne postoji. Ovi izbori su iznimno važni u smislu u kojem će smjeru Hrvatska dalje ići.

HSP, koji ste nekada predvodili u Saboru, imao je i osam zastupnika, a sada je marginalna stranka bez objektivnih šansi za Sabor. Tko je danas najbliži toj nekadašnjoj pravaškoj desnici, koliko se, recimo, u tu sliku uklapaju čelnici Domovinskog pokreta, Suverenista ili čak Mosta?

- To bi trebao biti Domovinski pokret, no oni su angažiranjem Mislava Kolakušića i Ivana Vilibora Sinčića na listi posve izgubili pravi sadržaj. Jer su njih dvojica suprotnost svemu onome što pravaštvo zagovara. Prema tome, sada, nažalost, nema nikoga tko bi se približio pravaštvu, onakvome kakvo sam ja predvodio. HSP opet postoji i izlazi na izbore, no, nažalost, minimalne su mu šanse - možda uspije nešto u 9. izbornoj jedinici. Pravaška scena treba ozbiljno resetiranje, uzeti jedan mandat za pripremu, ali prvo je bitno odrediti politiku. Znaju se naši temelji, svjetonazori i tradicija HOS-a i Ante Starčevića, no moramo znati odvojiti ono što je danas bitno od svega ostalog i odrediti deset točaka onoga što bi pravaštvo u novim okolnostima trebalo biti.

Znamo da je uvijek najburnije u samoj završnici, pred izbornu šutnju. Kakvu kampanju očekujete u posljednjem tjednu?

- Bit će svega. Prije svega očekujem da se HDZ apsolutno digne na noge, jer mislim da je u ovom trenutku HDZ sam protiv svih. Rekao bih da je ovo glasovanje za potvrdu Tuđmanove politike, koji je politički koncept gradio prema političkom priznanju Hrvatske i ulasku u euroatlantske integracije. To smo ostvarili i sada to treba održati. No očito imamo borbu današnjih oligarhija, kako bi preživjele. Posebno Most, koji uvijek kaže da neće ni s HDZ-om ni sa SDP-om, a onda samo gleda može li nekome biti prevaga za vlast. Dok za DP ne znam zašto su uzeli taj politički smjer mržnje prema Plenkoviću i HDZ-u, misleći valjda da kod nekih mogu na toj mržnji prema Pupovcu i SDSS-u nešto posebno dobiti. To su vrlo limitirani glasovi, to ljudi prepoznaju jer u Hrvatskoj Srbi više nisu nikakav politički problem, nego ustavna kategorija. Očekujem čvrstu relativnu pobjedu HDZ-a, mislim kako nema razloga da ne dobiju toliko mandata kao i prije četiri godine. Sve što je više od 60 mandata omogućit će im da već u izbornoj noći stvore većinu.