Činjenica da gotovo cijela lijeva opozicija brani svojevrsni državni udar i protuustavno nasilje koje provodi predsjednik RH Zoran Milanović svjedoči da je glad za vlašću, u situaciji kada im se do jučer činilo kako za to nemaju nikakve šanse, očito važnija i od poštovanja Ustava.

Postupci oporbe koja je stala uz Milanovića gotovo ih diskvalificira s uljuđene političke scene. "Imate pravo. No promatrajte malo pa ćete vidjeti da ipak postoji vrlo slaba razlika između dvije skupine u toj koaliciji. Razlika između te dvije skupine nije prije svega ideološka ili politička, nego u tome da se različito ponašaju politički akteri koji jesu sposobni osvojiti bar jedan parlamentarni mandat u odnosu prema onima koji sasvim sigurno bez podrške koalicije i da im SDP prepusti neko od svojih mjesta u budućem parlamentu nisu sposobni izboriti parlamentarni status. Unatoč svemu Radimir Čačić govori o tome kako bi stvar bila posve ‘čista‘ da je Milanović podnio ostavku. Unatoč svemu, Sandra Benčić govori da bi ona, da je na njegovu mjestu, podnijela ostavku. Govori isto tako i da ne razumije što to znači ‘vlada nacionalnog spasa‘ jer da za nju u budućoj administraciji za desno od ove ‘desetorke‘ nema mjesta. Dakle, ipak postoji sitna razlika između toga kako se ti akteri ponašaju nasuprot onima koji sami ne mogu doći do mandata, poput Dalije Orešković, Anke Taritaš Mrak, pa i Ivice Puljka", kaže Gjenero. Tako je, recimo, Puljak oduševljen petljanjem u izbore čovjeka koji mu je suprugu nazvao "narikačom". Što je pouka i drugima kad budu o njemu govorili.

Gjenero kaže i kako je zanimljivo da PGS i IDS s druge strane, kao i Fokus, vrlo distancirano šute o svemu tome. "Međutim, IDS i PGS idu sami po svoj mandat, a tek ćemo vidjeti hoće li to na kraju učiniti i Fokus i Čačić ili će pak biti u toj desetoglavoj koaliciji. To su vrlo zanimljive stvari, kao i odnos prema Socijaldemokratima, sada kada je Milanović, za koga su ljudi oko Davorka Vidovića neprijatelji, pokazao da je on cijelo vrijeme šef ‘parade‘ oko stvaranja koalicije, onda je potpuno jasno zašto tu za pristojne ljudi koji nemaju posebnu stranačku mrežu, ali bez sumnje imaju političke kapacitete i znaju što je država i kako se njome upravlja. nije bilo mjesta u milanovićevskoj ‘velekoaliciji‘", dodaje.

"Nije mi čudno kada lijevi radikali prihvaćaju takve retorike. Ne bi mi bilo čudno ni da dobiva potporu s ove ‘ekologistične‘ scene, makar je na kraju ne dobiva, ali strašno puno govori o problemima liberalno-demokratske političke scene u Hrvatskoj, koja nije tako slaba, nije bez ‘korijena‘, ima i svoja uporišta, utvrde i strukturu. Nažalost, nema svoje stranke i čudno je kada liberalni demokrati koji bi morali polaziti od pretpostavke ‘demokracija je procedura‘ olako prihvaćaju ovaj milanovićevski izvanustavni plan. U čemu je naročito groteksna Dalija Orešković, koja govori da to u normalnim okolnostima ne bi bilo prihvatljivo, ali da smo mi navodno u uvjetima HDZ-ova državnog udara i da se zato u Hrvatskoj ima pravo na to. Prihvaćanje retorike političke urote znači da je time vlast koju biste vi stvarali revolucionarna, antiinstitucionalna i antisistemska", zaključuje Gjenero. I.Bošnjak